Pregled posta

pješćani sat

uzela sam nakon dugo vremena dnevnik u ruke i pustila nekome u sebi da piše. ako je još uvijek ostalo nešto od onog Ja što sam nekada bila.
promijenila sam sve. u svakoj sam priči koja mi je nešto značila davala dio sebe. sve dok na kraju nisam ostala bez ičega.
strah me je pitati se sad što sam ja.

izgubila sam sebe. i ovo što sada drugi vide nisam ja.
želim se vratiti na svoje.
htjela sam samo znati hoće li nekome to faliti, ono moje pravo ja.
i fali.

želim se zahvaliti još jednom, još jedan nedovoljan put, osobi koja u meni kao da vidi nešto bolje od onog što pokazujem.
hvala što si upotpunila moj život kao nitko dosad i što si tako nezamjenjiva.
hvala ti što me voliš i onda kad to ne zaslužujem, što pratiš svaki moj pad i svaki moj uspon. što se veseliš svakom mom osmijehu i što te uvijek zanima nešto o meni.
hvala što si mi napokon odlučila reći u čemu griješim.

i želim vratiti onaj dio koji sam izgubila negdje, kada sam krenula u nekom krivom smjeru. i znam da ćeš mi pomoći. i znam da ćemo uspjeti.

uzela sam dnevnik u ruke i odlučno krenula stvoriti nešto što bi trebao biti taj alter ego koji me toliko opsjeda. i iz cijelog tog lista papira nastala je audrey, moj prekokrasni alter ego.

srećo moja, tako mi je malo falilo da te ne izgubim, da te ne otjeram od sebe i da na kraju ne ubijem i sebe time. nikad neću shvatiti zašto si ostala pored mene, nakon svega što sam učinila.
šuki. jubek. srećo.