Satelitski program Radio - Televizije Srbije (RTS) donio je u kasnijem večernjem terminu projekt emisije u kojoj su gosti razgovarali o vrlo zanimljivoj i prilično intrigantnoj temi; o promjeni spola. Zanimljivo da je državna televizijska kuća jedne balkanske zemlje poput Srbije posegnula za temom ovog tipa, što se, koliko je auktoru ovih redaka poznato, kod nas u „srednjoj“ Europi ni državna niti komercijalne televizijske kuće nisu dosjetile (ili usudile) progovoriti.
Promjena spola vjerojatno je u svijesti i glavama ovdašnjih medijskih urednika i dalje tabu tema koju valja pomesti pod tepih ili kao noj zabosti glavu u pjesak, praveći se, valjda, da problema nema. Vjerojatno je riječ o prastaroj i jalovoj metodi da se o neugodnom problemu ne govori, računajući, valjda, da će ignoriranjem problem već nekako iščeznuti.
Emisija RTS-a pokazala je da je pitanje transseksualnosti itekako prisutno u tamošnjem društvu. Budući da je riječ o našem susjedstvu i društvu s kojim dijelimo puno toga, za pretpostaviti je da je i kod nas u Hrvatskoj stanje uvelike slično. Međutim, mediji kod nas o tom pitanju uporno šute. Pitamo se zašto?! Čak se ni filmska industrija, izuzev nekoliko iznimki (Transamerica), nije previše bavila ovom temom.
Srpska medicinska znanost i praksa u zadnjih pola stoljeća uvelike su uznapredovale. Stoga nije čudo da je prva operacija promjene spola u bivšoj Jugoslaviji izvedena upravo u Beogradu. Prva operacija ovog tipa u svijetu izvedena je 1952. godine u Danskoj. Od tada je ova operacija u svijetu, premda joj prethodi dugotrajna priprema, postala redoviti sadržaj medicinskih usluga diljem svijeta u zemljama koje imaju primjeren stupanj razvoja medicinske skrbi. Zanimljivo je da zbog prikladnosti cijena ovog tipa medicinskog zahvata u Srbiju na operaciju dolaze čak i pacijenti iz Sjedinjenih Američkih Država, od kojih su neki sudjelovali u spomenutoj emisiji.
Pitanje transseksualnosti prati ljudski rod od njegovog postanka. Riječ je o ljudima koji se ne osjećaju ugodno u tijelu u kojem su rođeni, takve osobe jednostavno osjećaju da pripadaju suprotnom spolu. Psihološki tretmani „razuvjeravanja“ takvih osoba redovito su imali kratkoročan uspjeh jer spomenuti osjećaj takvu vrstu ljudi prati praktički čitav život.
Neke su kulture u povijesti transseksualnim osobama tolerirali potrebu življenja u skladu s načinom života spola kojem su težile, kao što je riječ o nekim narodima u Indiji ili pak nekim plemenima američkih Indijanaca. U drugim kulturama, kao što je naša, europska, svaki je pokušaj provođenja u život nastojanja biti poput drugog spola bio onemogućavan i smatran vrijednim društvenog prijezira.
U svakom društvu postoji određen broj osoba s transseksualnim težnjama. Znanost još nije do kraja utvrdila somatski uzrok ovakve težnje. On je, očitio, duboko ukorijenjen u čovjekovo biće i svijet o vlastitoj spolnosti te nije uvjetovan odgojem. O postotcima takvih osoba u nekom društvu nije moguće govoriti jer je riječ o duboko intimnim temama zbog čega se do reprezentativnog uzorka ne može doći.
Život osoba s transseksualnim sklonostima nije ni malo lak. Često su odbačeni u svojem društvu, a dijela onih koji su se odlučili na operativni zahvat promjene spola odrekle su se i vlastite obitelji. Teško se zapošljavaju i svoj problem moraju kriti.
Operativni zahvat promjene muškog u ženski spol jednostavniji je i lakši nego zahvat promjene ženskog u muški spol jer ovaj drugi tip zahvata treba više faza i pomoć silikonskih umetaka. Čitav postupak traje godinama, da bi operativni dio uslijedio tek na kraju. Najveći dio procesa je psihološke naravi navikavanja na način života suprotnog spola. Ta je faza praćena hormonalnom terapijom kojom osoba dobiva sekundarne tjelesne osobe spola kojem teži, poput rasta ili prestanka rata brade, promjene boje glasa, prestanka mjesečnog ciklusa kod žena i sl. Operativnim postupkom ženama koje teže postati muškarci odstranjuju se prsa. U zadnjoj im se fazi uklanja maternica, rodnica, mijenja smjer mokraćovoda te im se formiraju testisi i falus. Muškarcima se u zadnjoj fazi uz pomoć silikonskih umetaka formiraju grudi, mijenja smjer mokraćovoda, uklanja falus i testisi te formira rodnica.
Premda ovi postupci izgledaju čudnovati i opasni, operacije uvijek imaju uspješan ishod koji pacijentima omogućuje normalan život u spolu kojem su uvijek težili.
Bez obzira na naše (ne)slaganje s transseksualnošću, to je tema koja je itekako prisutna u našoj stvarnosti. Možda takve ljude ne primjećujemo oko nas, ali ih sigurno ima i njihova imena možda nikad nećemo saznati, kao ni bol njihove duše jer žive u tijelu čiji spol ne osjećaju svojim. Koliko budemo više ljudi, toliko ćemo više olakšati život svima oko nas, na poseban način onima koji pate zbog problema koje možda teško razumijemo.
Post je objavljen 02.12.2008. u 18:19 sati.