Možemo li se nadati da će se trgovci, posebice monopolisti, prilagoditi predstojećoj ekonomskoj krizi u nas. Naime, samo na temelju dva članka u SD od utoraka, 2. prosinac 2008. g, dade se zaključiti da nas ne čeka ništa dobro.
Komunalci kažu: štedi se na svemu osim na božićnicama, članak potpisuje Nikolina Lulić. Da li je baš tako?
Za razliku od opisane i prihvatljive (?) štednje „Čistoće“ i „Prometa“ uz optimalno obavljanje djelatnosti, iako nisu osigurali od Grada povećanje cijene usluge, „Vodovod“upućuje poruku da će trošiti po planu (?!), „bez zakidanja potrošača“ i bez ukidanja božićnica i darova za djecu, ali uz najavu o mogućem zamrzavanju plaća radnicima (?).
Kome to g. Rivov „baca prašinu u oči“. Vrli direktor nema namjeru uspostaviti štednju smanjenjem troškova očitavanja vodomjera, > 60 radnika, umjesto tromjesečnog ili polugodišnjeg očitavanja, ili uspostavljanja digitalnog očitavanja, uz očekivano smanjenje troškova (koje plaćaju potrošači); skidanje troškova Agencije eko-kaštelanski zaljev, > desetaka milijuna kuna godišnje, troškove održavanja i sl.
Nadalje, „Vodovod“ je nedavno povećao cijenu usluga za > 10 %, opravdavajući to cijenom nafte (na svjetskim tržištu ?!) i drugim (?) ulaznim troškovima. Usput budi rečeno, nova je cijena donesena neobjektivno, jasno uz blagoslov Poglavarstva Grada. Pitamo: hoće li, znamo da neće, Grad kao vlasnik „Vodovoda“, zatražiti korekciju cijene vode, uvažavajući potrebu stvarne štednje i smanjenom ulaznih troškova, cijene nafte, na primjer ?.
Tekst pod naslovom: Jeftinije su samo mrvice kruva, kojeg potpisuje F.Babić, daje nam prognozu: „građani dobivaju mrvice“, naravno, ne računajući novopečene bogatune. Pekari, kada je trebalo (?) povećati cijenu kruha bili su složni i gromoglasni, opravdavajući to cijenom nafte i pšenice na svjetskom tržištu. Danas, kada je došlo do pada cijene nafte, kada imamo dovoljno naše pšenice prihvatljive cijene, pekari nemaju namjeru smanjiti cijene kruha, jasno i doslovno, osim mrvica.
Na kraju, u ovoj je godini povećana cijena struje, neobjektivno i diskriminirajuće, temeljeno na svjetskoj cijeni nafte, posebno za potrošače priobalnog područja Hrvatske koji financiraju troškove elektro energije onih potrošača koji imaju na raspolaganju plin i toplinsku energiju (Zagreb i okolica), nemamo najavu odluke Vlade RH o smanjenju cijene struje s obzirom na višestruko smanjenu cijenu nafte na svjetskom tržištu.
Mogu li potrošači imati povjerenje u ovakve trgovce i monopoliste ?
Post je objavljen 02.12.2008. u 16:51 sati.