Uhvatih samu sebe kako opet prebirem tu sklisku klavijaturu u glavi koja svira svoju melodiju ne pitajuci me, zelim li je slusati… sto reci, a ne ponoviti receno, kako pretociti misao na ovaj zamisljeni papir…kako doprijeti do tebe dok ovo citas..?
Eto vidis kako se roje misli i ne misleci..klizu se jedna za drugom i kako netko rece, samo treba dozvoliti mislima da poteku kroz prste i…
iii eto ih ovdje pred tobom.
A ti???
Da li te stvarno zanima sto ja kuckam u ovo gluho doba noci, dok magla ospjeda sve sto joj se nadje na putu i stidljivim suzama klizi niz moje prozore?
Dolazis li vidjeti da li sam jos ziva ili se nasladiti nekom mojom novom tugom ili jos gore, samocom… pitam se?
Da li sam gruba s pitanjima, mozda se ocekuje njeznost i mekoca?
Vrijedjam li te ili je ovo bilo ocekivano, jednoga dana od mene, ili od tebe, hladne nezainteresirane, neuhvatljive, intelektualno jace……
Uh, ovo bas i nije lijepo, ali sta da radim, upravo tako se osjecam i da imam priliku rekla bih tako da me se cuje, ali…eh da, uvijek taj ali, ti ne zelis cuti, ti mislis da znas…stvarno ti moram reci da samo mislis, jer ne znas i mnogo toga trebas nauciti da bi znala, ako ti bude dozvoljeno, naravno.
Od koga?
Od onih koji ocekivahu da ih upoznas, prepoznas, a nisi, ne.
Iiii bilo bi mi drago da vise ne dodjes, da zaboravis ovu adresu, jer…nije ovo za tebe…pusti ove tipke da sviraju, tebe melodija ne zanima, tek mozda ritam ili cak ni to.
Opet sam tu vratila sam se i nastavljam pisati, da.
Post je objavljen 01.12.2008. u 20:37 sati.