da kažem kaj mrzim... mrzim ljude koji osuđuju jedni druge... kaj moj frend ima od toga kaj me miče od moje vjere?? duboko u sebi zna da ga nikad ne budem poslušala kak niti on mene... jedino kaj dobije s tim je to da ga gledam s mržnjom i gađenjem... zatim, mrzim ljude koji imaju nešto protiv metalaca!!!!! kaj su drugi posebniji od njih??? odkad se raspravlja o ukusima??? mrzim kad se izmišljaju pogrdni nadimci za ljude! sve je u redu dok se ta osoba smije tom nadimku ali kad jednom kaže da je dosta, onda je dosta! u mojem razz ima jedna cura koju često zezaju zbog debljine i izmislili su ružan nadimak.... većina škole ju tak zove... u životu ju nisam tak nazvala ili uvrijedila. smatram da je glupo izmišljati te nadimke... pitam one koji ih smišljaju: kak bi tebi bilo??? kak bi ti bilo da ti se cijela škola smije i ruga??? kak bi ti bilo da te netko stalno zeza i gleda te čudno??? čovječe, pa i ona je osoba s osjećajima....
takvi postupci na osobama ostavljaju traume iz djetinjstva... zar nebi djetinjstvo trebalo biti najljepše životno razdoblje???
zašto ste takvi??? nemate pametnijeg posla nek ismijavati slabije od sebe???? pa kakav si ti čovjek ak ti je to hobby???? kaj postižeš s tim kaj ju vrijeđaš???? ništa... baš ništa... to prođe, misliš. ali kad to pomisliš sjeti se da jednoj curi zauvijek ostaje u sjećanju....
u životu nije važno što slušamo, koje smo vjere, kako smo odijeveni.... važno je ono što imamo u sebi, naša osobnost i karakter....
Post je objavljen 01.12.2008. u 15:25 sati.