Adventsko razmišljanje... "Padaj s neba, roso sveta...!
Premda je jutros rano bilo vrlo vjetrovito i kišno, na moje veliko iznenađenje gospićka je katedrala na prvoj zornici ovoga Došašća bila gotovo puna – odraslih vjernika, mladih i djece (nešto slično vidio sam samo u Solinu na Gospinu otoku, s tom razlikom što su solinski osnovci i srednjoškolci – zahvaljujući umješnoj animaciji župnika don Vinka Sanadera - spremniji na rano ustajanje pa ih je mnogo više na misi). Ovdje je tradicija da zornice redovito predslavi biskup. Tako je bilo i jutros – svečano i raspjevano... "Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine...!" Tako će biti svaki dan osim nedjeljom. Župnik je ispovijedao a ja sam koncelebrirao, ali po potrebi ćemo se mijenjati jer imamo i večernju misu.
Budući da je običaj da na svakoj zornici predslavitelj propovijeda oko pet minuta, biskup je u kratkoj homiliji, prema današnjem evanđelju o stotniku koji je Isusa molio da mu izliječi slugu, istaknuo čudo kako je rimski vojnik postao kršćanima uzor molitelja (ponizno i ne tražeći ništa za sebe nego za svojega "roba"). Zato je zaslužio da njegove riječi ne samo ostanu zabilježene u Bibliji kao snažna ispovijest vjere, nego također uđu u liturgiju u trenutku vjernikova stajanja pred Najsvetijim pod prilikama kruha i vina: "Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će moj sluga ( odnosno, duša moja)!"
Dakle, danas je drugi dan nove liturgijsko-crkvene godine, prva nedjelja Došašća (Adventa) njezin je početak. Četiri adventska tjedna odnosno nedjelje - koje nam simboliziraju četiri ljubičaste svijeće u našim crkvama, obiteljima ter, hvala Bogu, i na javnim mjestima - jesu vrijeme duhovne priprave za najveći događaj u povijesti čovječanstva – Božić, rođenje maloga Boga u liku Velikog čovjeka - Čovjekoboga i Bogočovjeka!
Došašće dakle nije tek određeno doba crkvene godine. Njegova duhovnost spada u jedno od temeljnih obilježja cijeloga kršćanskog života. Jer kršćanin je čovjek Došašća, zato što je sav naš život u znaku iščekivanja drugog Dolaska Gospodinova. Krist je ona "blažena nada" da će napokon nastati "nova nebesa i zemlja nova, gdje pravednost prebiva" (2 Pt 3,13).
Ali kršćanin nije čovjek koji tek pasivno iščekuje tu Kristovu završnicu ljudske povijesti i uspostave novoga Božjeg svijeta. Nama kršćanima svijet je predan kao zadatak. A Došašće nam posvješćuje našu temeljnu kršćansku zadaću: da se već ovdje na zemlji potpuno posvetimo izgradnji boljeg, Božjeg svijeta i tako pripremamo uspostavu Kraljevstva nebeskog.
Također, kako sam istaknuo u jučerašnjem razmišljanju, prva nedjelja Došašća otkriva nam konačni smisao našega života i ukazuje nam na našu konačnu nadu. Kako je već rečeno, ponajprije se spominjemo Kristova prošlog odnosno prvog dolaska među nas ljude i tako se pripravljamo na ovogodišnji blagdan Božića. Ali Krist govori o svome dolasku na kraju vremena. On će doći iznenada poput domaćina koji se vraća s putovanja. Zato od nas traži da budemo BUDNI kako nas pri svom povratku ne bi iznenadio (kao kad npr. direktor tvrtke zatekne djelatnike u neradu).
U želji da svojim "župljanima" (koji to žele) pomognem u održavanju duhovne BUDNOSTI tijekom Adventa, prenosit ću (prema mogućnostima i okolnostima) tjedno barem jedan kratak ulomak iz sjajnog duhovnog djela velikog i poznatog američkog (medijskog) biskupa Fultona J. Sheena VJEČNI GALILEJAC. To je djelo prvi put na hrvatskom objavljeno 1959. godine ciklostilom Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a ja ovdje koristim izdanje đakovačkog nakladnika "U pravi trenutak" iz 1990.
Idući ususret Božiću, kao i našem konačnom susretu s Bogom, svjedoci smo – ističe pisac F. J. Sheen - stalnih promjena u svijetu i u sebi pa si posvješćujemo činjenicu da ništa ljudsko nije trajno – ni kraljevstva, ni sistemi, ni ideologije... No u našu je povijest ušao Jedan koji se pokazao u sebi i u svemu svome ostvarenju neprolaznim i vječnim. To je Isus, naš uskrsnuli Gospodin! Bezbrojni sljedbenici Isusa Krista svojim su životom posvjedočili da se jedino radi Njega i njegova života isplati živjeti i umrijeti. Jer samo On, Vječni Galilejaca jamči svima vječni život.
Hodajmo prema Njemu radosno, u društvu s Njim i s braćom!
Post je objavljen 01.12.2008. u 15:16 sati.