Za divno čudo, danas sam odlučio doći doma, umjesto da napola spavam u nekoj jadno osvijetljenoj knjižnici u centru. Stvarno sam imao namjeru ostati i učiti, no poučen vlastitim iskustvom od nekoliko prošlih puta kada sam kunjao nad knjigom kao nemarna kvočka, odlepršao sam (kako samo jedno svinjče zna lepršati) do autobusa i sad sam doma.
Budući da je pater familias ubacio plaću za ovaj mjesec, počastio sam se svojom najboljom prijateljicom čokoladom. Još mi je malo ostalo, a kad je dokrajčim, kupit ću si novu. Ah, hrana je najbolji čovjekov prijatelj!
Počastio sam se i još jednom stvarcom, naravno, jer nisam mogao odoljeti. Naime, zašao sam u zabranjenu zonu zvanu Profil Megastore i sišao na nivo -1. Tamo sam naletio na CD naslovljen „Bach – Flute and Oboe Concertos“. I naravno, Medo si je to kupio. Ionako sam si planirao kupiti jedan uskoro, prošlo dosta vremena otkad sam se zadnji put obradovao poklonom. Iako znate, ponovit ću vam i tristoti put: da je moguće oženiti se glazbenim instrumentom, moja žena bila bi oboa. A kuma flauta. :) No, budući da to još uvijek u ovoj šugavoj državi nije moguće, zadovoljit ću se slušanjem svoje nikad-neprežaljene-mlade. Istini za volju, još uvijek slušam kumu kako svira, žena dolazi tek na broju 4.
Sada bi Medo trebao otvoriti knjigu iz evolucije i nadati se da nije zaboravio sve ono što je učio protekli tjedan. Ulfuz je onako suptilno pokušala mi dati do znanja da ne učim dovoljno, ispitujući me sporadično razne stvari no uspješno sam odolijevao njenim nasrtajima. Vjerujem da sve to znam, vidjet ćemo u srijedu. Btw, rezultata iz matematike još uvijek nema...
Jučer sam si skinuo s neta hrvatski dodatak za Office koji ima i hrvatski rječnik, tako da se ubuduće neću morati savjetovati s Googleom oko svojih trojbi. Zamisli, riječ „trojba“ ne prepoznaje... A trilema? Ne, ni to ne prolazi... Sreća njegova što nemam kvadrileme tako često, izgorio bi jadan od pokušaja da me shvati! Također sam si prebacio i sve izbornike i naredbe na hrvatski, meni je to baš kewl. Istina da se ne snalazim među hrvatskim nazivljem jer mi zvuči nelogično i nadasve smiješno no naviknut ću se. Onomad (gle, tu riječ prepoznaje!) imah i Windowse na hrvatskom no otkako sam si instalirao Service pack 3, ne da mi da hrvatski ponovo instaliram... No koga briga, jel da? Evo, upravo mi je žena prosvirala, idem je poslušat da poslije ne bude jezikove juhe. :)) A mogao bi onda i nešto konkretno napravit, tipa pojest čokoladu do kraja :)) Ajde, adio...
Update:
Vjerujem da je danas, kao i svaki drugi dan, kad smo već kod toga, bilo poprilično luđaka svake vrste na zagrebačkim ulicama. No isto tako vjerujem da sam ja bio jedini koji je preko pola sata stajao nasred Klaićeve i buljio u smjeru Mjeseca gdje se odigravala prava mala drama!
Za vas neupućene, Venera i Jupiter su konjugirali, a u 17.22 po lokalnom vremenu, jadničak od Mjeseca zaklonio je Veneru svojom sićušnom pojavom, natjeravši sirotog Jupitera da samuje sve do 18 i nešto sati dok Venera nije ponovo izvirila vani. Moja malenkost stigla je do faksa negdje oko 16.40, odšetala do obližnje pekare, kupila si kifle šunka-sir i stajala nasred pločnika, čekajući da mladi Mjesec prekrije Veneru. Takvi me astronomski događaji fasciniraju jer se u pravilu događaju jako rijetko i vjerojatno je da neću doživjeti još jednu priliku da ih promotrim. Zbilja nisam skidao pogled s neba više od pola sata jer nisam bio siguran hoće li Venera zaći za Mjesec u 17.11 ili 17.22, zaboravio sam. Tako sam se nanožio o ogradu bolnice u Klaićevoj, čekao klimaks nebeske predstave i odjurio na predavanje koje je počinjalo za pet minuta... Ljudi su me čudno gledali... A meni bilo svejedno!
Nažalost, predavanje iz laboratorijskih životinja mi je potpuno ubilo doživljaj konjunkcije i pomrčine Venere... Bakica koja nam je držala predavanje je naprosto strašna! Zamislite si onu glumicu Calistu Flockhart iz „Ally McBeal“ i postarajte je jedno milijun godina. Zatim pokušajte prebacit na to lice karakteristične crte lica jednog poluizgladnjelog laboratorijskog crnog miša. I sada zamislite da taj stvor cvili u nekoj oktavi, visokoj skoro do već spomenute Venere i ima mekani glasić, kao uplašena djevojčica. Da... I za kraj si zamislite taj glas i tu pojavu koja dvije ure bez prestanka drobi o transgeničnim miševia, dijabetesu, tumorima i imunologiji! Naravno, sve stvari koje me veoma zanimaju ali u tom trenutku nije me zanimalo NIŠTA, kamoli stoosamdesetidva soja miševa!
Uglavnom... Katastrofa... Jedva čekam praktikum iz tih živina, počinje nam ovaj tjedan... Srijeda. Točno u onoj rupi između evolucije i znakovnog... Blago meni... :(((
Post je objavljen 01.12.2008. u 13:42 sati.