Marketing
Svakodnevno zalijevanje
"Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob.
Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti."
(stihovi iz Pjesme nad Pjesmama)
Gledajući ovu fotografiju, mogu reći da mi je "dala misliti"...
I sjetim se ovog gore navedenog stiha... i onda mi nije jasno:
zašto ljudi dozvoljavaju da se nešto kao što je ljubav -
jednostavno potopi? Nestane... biva odneseno...
I lako je onda reći da nas je vrijeme "potrošilo" ili "pregazilo"...
A što smo mi učinili, ili bolje rečeno: što mi svakodnevno činimo
da zalijemo svoju ljubav? Lako je tražiti nešto od nekoga,
ali kad treba dati od sebe... eeee... to je teška misija...
I onda kad dođe val čemera i odnese sve sa sobom, koga ćemo kriviti?
Onoga drugoga, ili sebe? Ja samo znam da se treba puno truditi, puno
dati od sebe da bismo primili... Koliko god bilo teško (ili nekome možda
čak i patetično), ja se nastojim prilagoditi životu, ali ne dozvolim mu
da me uvuče u svoju kolotečinu, a kamoli da me životne okolnosti
nastoje odvući od svakodnevnog zalijevanja svoje ljubavi...
Post je objavljen 04.12.2008. u 18:43 sati.