.....Sječaš li se medeni našeg prvog susreta....našeg prvog pogleda...
kada smo pomislili to je ono što želimo..a nitko od nas se nije usudio prvi prići..reći nešto...čak si se sramio i više od mene...da,ja sam bila ta koja je prva poslala poruku..a stajao si ispred mene sretan...sada mi je smješno...ali trebalo je imati hrabrosti ....mislila sam da ti se nesviđam.....da me neprimječuješ....bila sam u krivu...primjetio si me i prije nego što sam te ja vidjela.....mislili smo se samo poljubiti....ali to je preraslo u nešto više...kada sam odlazila..
mislila sam da sam ti bila samo avantura....da ćeš me zaboraviti do sljedećeg susreta...ali ti si mi pokazao suprotno...shvatila sam da ti je stalo...da nismo imali nešto što se samo tako zaboravlja.....sječaš li se kako smo se sramili....jedva da smo i progovarali....znali smo se kratko..ali ko da smo znali sve jedno o drugome...bio je dovoljan pogled...i znali smo šta mislimo....sječaš li se našeg prvog poljupca...zagrljaja...kada smo vjerovali da nam ništa niko nemože...imali smo puno uspona i padova..prepreka...osoba koje su činile sve da nas razdvoje..svađa....ali naša ljubav je bila jača od svih laži.....sječaš li se kako sam drhtala u tvom zagrljaju...željela sam biti samo tvoja....
probuditi se u tvom naručju..dočekati zoru.....bilo mi je prekrasno..vjerovala sam ti više od svega..i znala sam da će sve biti uredu..kada si ti uz mene..sječaš li se naših riječi da nis nitko nikada neče razdvojiti.....??onda nemoj dopustiti da netko uništi ono što smo imali..što imamo..naše snove..želje...nedopusti da nam netko uništi našu sreću....
da nam se petljaju u vezu....znaj da uvijek imamo jedno drugo...........volim te !!!!
Post je objavljen 30.11.2008. u 21:34 sati.