Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/protivnasilja

Marketing

PRAVO NA ŽIVOT!

Danas, uz Međunarodni dan osoba s invaliditetom, objavljujemo prvi prilog koji nam je poslan od "ekipe s bloga Mala Anja". Ovo je drugi post o osobama s invaliditetom koji objavljujemo a bit će ih još jer ovaj blog želi, kao što je napomenuto u uvodnom postu, raditi na poboljšanju odnosa i razvoja tolerancije i poštovanja i prema ovim ljudima.

Autori teksta donose i BONTON U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI S OSOBAMA S INVALIDITETOM a koji je izdao Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida.

Onima koji se čitajući ovaj post budu pitali: "kakve veze ima sve to sa „nasiljem“, autori odgovaraju: "Ima, ima itekako veze, jer ako jednostavno zanemarujemo ove gore navedene činjenice neposredno sudjelujemo u „nasilju“ nad invalidnim osobama odnosno nad osobama s poteškoćama u razvoju."

I ne zaboravimo da se svakom od nas, ili naših bližnjih može dogoditi tjelesno oštećenje. Pomozimo osobama s invaliditetom u ostvarivanju, kako to autori teksta nazivaju: PRAVA NA ŽIVOT.

Lipa Mare



blogeri s bloga Mala Anja:

Trećeg prosinca obilježava se „Međunarodni dan osoba s invaliditetom“.

Nakon što su Ujedinjeni narodi proglasili 3. prosinca Međunarodnim danom osoba s invaliditetom, UN-ova komisija za ljudska prava u svojoj rezoluciji 5. ožujka 1993 godine pozvala je sve zemlje članice da ističu obilježavanje 3. prosinca : „s ciljem postizanja punog i jednakog uživanja ljudskih prava i sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu“.

Kako u svijetu, tako i diljem Hrvatske svake godine obilježava se dan osoba s invaliditetom.

Po zadnjim statistikama, oko deset posto stanovništva Hrvatske čine osobe s invaliditetom, a pridodamo li tomu i članove njihove obitelji koji su usko vezani sa poteškoćama, ta je brojka barem trostruko veća.

Govoreći o nekom poboljšavanju položaja osoba s poteškoćama u razvoju unutar društva, najveći pomaci postignuti su u pristupu zgradama i prometnicama, no zato je socijalizacija društva prema osobama s poteškoćama još uvijek na dosta niskoj razini.

Osobe sa poteškoćama i invaliditetom često napominju da od društva ne traže sažaljenje ili socijalnu pomoć, već poštovanje osnovnih ljudskih prava.

Pravo u redovnom sustavu obrazovanja, pravo na zapošljavanje, pravo na jednakost, pravo na socijalizaciju odnosno PRAVO NA ŽIVOT.

Nažalost, često smo svjedoci različitog izjednačavanja prava među samim osobama s invaliditetom. Žalosno je i neljudski da se, na primjer za jednaki gubitak noge dobiva različiti postotak invalidnosti i različita prava.

Na ovu tvrdnju nadovezuje se i činjenica da upravo zbog različitih prava velika većina osoba s 100% invaliditetom svakodnevno mora dokazivati svoju invalidnost. Tu prije svega mislimo na one osobe kojima su oduzeta sva četiri ekstremiteta i koje nikada neće biti sposobne raditi.

No, vratimo se na početak priče.

U svijetu živi petsto milijuna (500 000 000) osoba s invaliditetom, što čini desetinu čovječanstva.

Osamdeset posto osoba s invaliditetom živi u zemljama u razvoju, a trećinu toga broja čine djeca.

Iako prema ovoj statistici svaki peti čovjek ima neku vrst invaliditeta, ljudi su obično dosta rezervirani kad komuniciraju sa osobama s invaliditetom, odnosno teško se socijaliziraju s njima.

Da bi se lakše socijalizirali sa osobama s invaliditetom donosimo Vam BONTON U SVAKODNEVNOJ KOMUNIKACIJI S OSOBAMA S INVALIDITETOM.

Bonton je izdao Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida i glasi :

1. Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći.
2. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.
3. Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
4. Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
5. Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojite sjesti kako biste se gledali u oči.
6. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.
7. Govorite polako i direktno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.
8. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku.
9. Gluho-slijepe osobe vas mogu razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.
10. Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.
11. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.
12. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
13. Čekajući u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
14. Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona...
15. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.
16. Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu.
17. Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno ovim znakom, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji.
18. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.


Čitajući ovaj post sigurno se pitate kakve veze ima sve to sa „nasiljem“.
Ima, ima itekako veze, jer ako jednostavno zanemarujemo ove gore navedene činjenice neposredno sudjelujemo u „nasilju“ nad invalidnim osobama odnosno nad osobama s poteškoćama u razvoju.

Zato dragi dobri ljudi, pružite potporu osobama s invaliditetom, socijalizirajte sa njima jer oni su prije svega ljudi koji isto imaju PRAVO NA ŽIVOT.



Post je objavljen 03.12.2008. u 08:00 sati.