Stanko Jug dostavljao je poštu na kvart već odavno. Ni ne sjeća se više dana kad je prvi put prebacio preko ramena torbu s pismima i krenuo u dostave po kvartovima. Maksimir, Dubrava, Trnje..., a zadnjih desetak godina na Trešnjevci.
Uvijek se kretao brzo i lako, s nekom otmjenom distancom, pa su ga Frka i Miško, kvartovski pijanci nazvali Golub. Leti k'o golub, brz, tih, a i pisma nosi, pa je nadimak OK, smatrao je Grga, vlasnik «MG-a», lokalne birtije. Sve je bilo u redu dok je Stanko raspoložen ili bar trijezan. Ali, bilo je dana kad bi se čaše nanizale, a Stanko je volio popiti. Domaća rakija, loza, šljiva ili pivo, u predahu… Sve bi krenulo mirnim i gotovo predvidljivim tokom, kao u starim češkim filmovima, do trenutka kad bi Stanko popio i zadnju čašicu u nizu …
***
Nakon dostave zadnje ture pisama i ostale pošte, odlučio se osvježiti u Grginoj birtiji. Ljeto još nije ni počelo, sredina svibnja, a vrućine su već bile srpanjske. Grga je, skupa s gostima, sav u znoju sjedio na terasi i ispijao krigle piva. Stanko je ušao, pozdravio sve kimanjem glave i sjeo za stol kod Grge, u najdeblju hladovinu. Naručio je pivo i ubrzo je krigla bila pred njim. U prvom je gutljaju ispio pola krigle... Bio je neizdrživo žedan. Popio je još jedno pivo, pa treće, a kod petog malo i usporio. Nakon šestog piva i trećeg pišanja ušao je u manju raspravu s Grgom.
- I Stanko, kol'ko još?
- Koliko čega?
- Krumpira! Kol'ko još do penzije?
- Ma, tko zna… k'o da me briga. Ne dam se ja tek tak. Još će proći vremena, dok i meni koverta s penzijom dođe. Bar još 15 kuki.
- Daa? Grga je pitao, kao u čudu? Pa, nisi ti ni tako star onda…
- A izgledam staro? – osjetila se ljutnja u glasu. Miško se ustao i zateturao prema šanku.
- Ma, ne…
- Tak… Mali, daj još… Stanko više nije čuo nikoga. Mahao je rukama i zvao novu rundu. Osjećao je težinu u grudima i ramenima. Pritiskalo ga je dolje. Nikoga oko sebe nije ni čuo ni razumio. I oni su vikali i mahali rukama.
A onda je došla Hitna. Unijeli su Stanka u kombi i krenuli brzo, prvo bez sirene, a na prvom križanju i uz prodorno zavijanje sirene.
***
Na krovu Grgine birtije šepurio je bijeli golub pismonoša. Kad su Grgu unijeli u kombi, golub je, poput duše, uzletio prema nebu. Vidjelo se tek lepet krila i rep u daljini.
Slijedeće jutro u Grginoj birtiji svi su bili snuždeni i zamišljeni nad pitanjem – tko će sad donositi poštu na kvart? Golub? Tko zna? Grga je naručio rundu za sve i rekao kako je ta runda za Stanka.
Uvečer, Miško je donio obavijest o Stankovoj smrti i osmrtnicu. Grga je nalijepio osmrtnicu na vrata.
- Bio je čovjek i pol, rekao je Grga.
- Je. A Golub smo ga zvali, uzvrati Miško.
Post je objavljen 30.11.2008. u 09:45 sati.