Evo dočeko sam da nam napokon proradi Rafinerija nafte u Bosanskom Brodu. Lipo je gospon Milorad Dodik, premijer Republike Srpske - koja je u Bosni i Hercegovini (ni mi baš jasno kako to sve funkcionira) otvorio obnovljenu Rafineriju staru 116 godina i koja posljednji 16 godina (fala Bogu) ni radila. Najavio blagostanje i Bosancima ( Srbima) i Hrvatima u Hrvatskoj (jer nji ionako u bosanskoj Posavini nema), a ja se sjetiošto sam piso pije godinuipol dana. Nisam, majke mi, ništa minjo.
– Neblaka ti, štaj vo!? Natentala me Manda da odemo na Savu kako bi se čestito okupali. Ko, Sava je sad lipa, čista, u vrime rata industrija ni radila, vratili se račići, njeke ribe- ma lipota za kupat. Zvizdan udario, a ni iz Hidrometeorološkog izmirili 36 celzijevaca.
- Jebla te va musava Glogovica u koju pušćaju svinjska govna, pardon izmet, iz seoskih svinjaca i ko zna oklen još – tenta me Manda. - Idemo se kupat ko sva gradska gospoda – melje ko navijena dok ja tražim puce ge se trni.
- - Ma kaki sam ti ja gospodin Mando?. Moji svi ko i ja bili seljaci?
- -E, kako nisi? Jel te preksinoć nije tražio poštar i fino čojek pita: Ge je gospon Tunja?
- I, đe sam bijo?
- -Pa, rekla sam mu da je gospon Tunja u svinjcu i rani svinje, a potlje će očistit balege ispod krava.
- Vidim da puceta za utrnit Mandu nema, već pristanem da idemo na Savu lipo se okupat i malo dušom danit. Sjednemo na bicikle pa priko polja prtenim putom ravno na Savu. A, tamo, što jest jest-lipota. Lipe prave lipu ladovinu, Sava se razvukla lino, široko, lagano poput sanene švalerke. Djeca ciče, brčkaju se na pisku, a mi stariji malo ljudikamo i pijucakamo „žuju“. Manda s njiovim ženama klafra i trača ne koji nema. Ma, milina bojža. Kad najednom kaže Iva:
- -Šta to smrdi?
- Mi se zgleđemo, počnemo šnjofat zrak-kad u nosnice odjednom udari smrad. Njeki teški-ko da se cisterna s naftom privrnila.
- - Jebote, evo nafte!-vikni Pera
- Mi se zgleđemo, kad se iza riječne okupe pojavi dugačka mrlja nafte. Ni to mrlja, to je široko, crno, masno. Zajašilo Savu u širini brat bratu 500 metara, a kraja joj ne vidimo. Djeca i kupači počeli bižat iz Save. Njeki kajakaši uletili u tu mrlju, koprcaju, se psuju. Nafta se polipila po čamcima i veslima. Ribe počele izranjat i plivat leđno. Ma, zlo i naopako. Strčala se policija, inspektori. Men ne da mira, ostavim Mandu, navučem lače i, nako potajice, krenim za policijom i inspektorima. Sve do bosanskobrodske Rafinerije nafte. A no, iz pol Save izvire nafta. Ne s obale i cjevurdi, već iz pol savskog korita.
- -Vidi, vidi-mrmlja seb u bradu inspektor.
- -Bosanci sproveli iz Rafinerije cjevčugu do pol Save i pušćaju naftu. Ispiru valjda rezervoare kako bi ruski kupac tj. kompanija "NefteGazInKor", mogla u jesen započet prerađivat naftu.
- - E, neblaka mu kalajisanog, nakon crnogorskih raketa, sad me vi iz Republike Srpske –države u državi koja se zove Bosna i Hercegovina oće otrovat naftom-mislim dok policija i inspektori snimaju i zapisuju.
- Tud je i pridsednik Zelene Slavonije. Lip i učen čojek. Zabrinuto klima glavom.
- - O tome mi već upozoravamo dugo vremena pogotovo nakon potpisa ugovora o prodaji Rafinerije u kojem nisu precizirane mjere sigurnosti za zaštitu rijeke Save gdje ne postoje nikakvi mehanizmi za zaštitu od eko incidenta – kaže, kasnije sam dozno da se zove Tomislav. Onda se okrni men, odmjeri me od glave do pete, a kako sam mu se valjda dopo dodade kako bi se takve situacije mogle ponavljati sve češće, baš kao i zagađenje zraka kada Rafinerija započne s radom.
- - Postrojenja su stara gotovo 50 godina – dakle tehnološki su veoma stara pa se bojimo incidenata, eksplozije, nekvalitetnog održavanja same Rafinerije, a Brod će biti u sličnoj situaciji kao što je Sisak – reče gospodin Tomislav.
- Ja značajno zaklima glavom, ko sve sam razumio, a u glavi se samo vrzma čim će nas još tjet pobit. Zar im, neblaka im, ni bilo dosta rata. U posljednje vrime, kad je bila svinjska kuga, Savom su nam slali crknite svinje koje su završavale na voj rvatskoj obali. Na nim ušnim markicama lipo je posalo: Republika Srpska. Mi se naljutili, protestirali, Al, jebe se njima za naše proteste. Ovo s naftom, nova je smicalica-študiram ja. Ako oće potrovat nas-truju i sebe. Al, jebeš nji-nisu oni tog svjesni, vide samo onih 300-400 milijuna ruskih dolara i ni 400 milijuna tona nafte koje bi Rusi tjeli ove godine preradid u tim postrojenjima starijim od mene.
- Naši se nakon toga razljutili i o svemu obavijestili bosanskohercegovačko nadležno ministarstvo kako bi poduzelo određene mjere. Ni, iz Rafinerije, odma priznali da su oni uneredili Savu, al ne daj vraže. Pridsednik nog njiovom Vića ministara,.njeki Nikola Špirić reko za Avaz kako su to Rvati sve izmislili I da će on pit vodu iz Save. E, jebiga-nek dođe da mu ja zamočim glavu u tu Savu i tu naftu. Pa nek pije. I opet ista priča koja me podsjeti na vrimena od prije 15 godina: Ti Rvati nisu normalni. Pucaju sami po sebi, bombardiraju se, ubijaju, sakate I onda kažu kako smo to mi napravili. Ma, ma… Ma nesmim reć što mislim. Mogo bi napravit međudržavni incident. A i Manda bi se mogla na mene naljutit.
Post je objavljen 29.11.2008. u 19:04 sati.