Marketing
VRIJEME DOŠAŠĆA
Započinje nova liturgijska godina. Svako ljudsko biće trebalo bi biti usmjereno prema budućnosti jer mu nije dostatna prošlost ni sadašnjost. U tom svijetu čovjeku je sve premalo, jer ne postiže puninu ostvarenja samoga sebe. Njegova priroda čezne za Spasiteljem koji bi ga oslobodio od svega što ga sputava i zarobljava. Stvoritelj je takvog Osloboditelja i Spasitelja poslao u osobi Isusa iz Nazareta. Vrijeme adventa ili došašća je vrijeme jačanja vjere i nade da se Isusovim dolaskom i njegovim putom dolazi do preobrazbe, do punine života.
Vapaj da Bog »siđe s nebesa«
Pisac liturgijskog teksta iz Staroga zavjeta, u novije vrijeme nazvan Treći Izaija, u ime svoga naroda Hebreja upravlja Stvoritelju molitvu kroz koju izražava materijalno i psihičko stanje posebno onog dijela naroda koji se povratio iz babilonskog zarobljeništva na opustošenu zemlju i u gotovo prazan i porušen grad Jeruzalem. Bilo je to u 6. stoljeću prije Krista. Nisu se svi zarobljenici odjednom vratili. Bilo je onih koji su se i u zarobljeništvu udomili i obogatili. Kod takvih nije prevladalo domoljublje već koristoljublje pa su ostali u babilonskom kraljevstvu. Oni koji su ostali vjerni Bogu i svom zavičaju s oduševljenjem su se u skupinama vratili. Ta euforija nije dugo trajala, jer su uvjeti za život bili odviše teški, gotovo nepodnošljivi. U siromaštvu i mukotrpnom radu ljudi su smalaksali i počeli gubiti samopouzdanje i vjeru u Boga. Promatrajući takvo jadno, obeshrabreno i ujedno grešno stanovništvo čovjek Duha Božjega uzdiže vapaj Stvoritelju da prekine svoju šutnju, da »razdere nebesa«, da pogleda na svoja stvorenja i da »siđe dolje« te da patničkom narodu pokaže svoje dobrostivo očinsko lice. Prorokovu molitvu možemo preuzeti i mi članovi Crkve te je upraviti Bogu posebno u vrijeme adventa ili došašća da bi se u nama probudila jača svijest i vjera u već objavljeno Stvoriteljevo spasonosno čovjekoljublje kroz osobnost Isusa Krista.
Ususret velikom i spasonosnom danu
Nakon što je apostol Pavao usmeno navijestio evanđelje zajednici obraćenika u Korintu, on im šalje i pismo, da ih u vjeri još jače učvrsti. Za liturgiju ove nedjelje predviđen je samo početak Prve poslanice. Prema onodobnom načinu sastavljanja pisma Pavao najprije upućuje pozdrav kroz koji zajednici želi »milost« i »mir« od Boga i Isusa Krista. Zatim zajednicu podsjeća kako im je Bog iskazao posebnu naklonost darom vjere kroz koju nadolaze svi ostali darovi poglavito mir duše i srca. Apostol zahvaljuje Bogu što su povjerovali i svoje pouzdanje stavili u Stvoritelja i njegova poslanika nad poslanicima Isusa Krista. Nakon toga Pavao zajednici svraća pozornost na ono o čemu im je i usmeno govorio, a odnosi se na iščekivanje ponovnog slavnog dolaska Isusa Krista, kada će se ovo postojeće preoblikovati i zasjati u punom i pravom neraspadljivu sadržaju. To će biti velik i pobjedonosan dan u kojem će oni koji budu ustrajali u vjeri zadobiti puninu sretnog zajedništva s nebeskim Ocem i proslavljenim Isusom Kristom. Početak adventa ili došašća trebao bi i nas vjernike ovoga vremena potaknuti da svjesnije i radosnije idemo ususret tom najvažnijem cilju. Sav naš kršćanski život trebao bi biti prožet radosnim iščekivanjem toga velikog i spasonosnog dana.
Post je objavljen 29.11.2008. u 18:52 sati.