U zadnje vrijeme često pišem na svom blogu, tj. svom mentalnom blogu. To je 'blog' za jednokratnu uporabu jer koliko sam primjetio, stalno mi se gube postevi. Kao da nakon tolikih silnih minuta inspirativno napisanog teksta jednostavno pritisnem Ctrl+A i Delete, ili mi jednostavno pukne mentalna veza.
Možda gubim razum... a možda previše sanjarim da bi o nečemu zapravo mislio dovoljno dugo i koncentrirano da bi iz toga izvukao nešto i još zapamtio. Možda previše čitam knjiga koje zapravo nemaju nikakvu vrijednost, tzv. Light Novels. Možda previše igram igre, koje mi mozak 'puštaju na pašu'.
A možda sam jednostavno lijen.
Ponekad čujete neku vijest koja se tiče vašeg života za koju biste obično mislili da bi vam promijenila život, kao npr. selidba u novi stan/grad/državu, gubitak člana obitelji/bliskog prijatelja. Ponekad se to sve čini daleko od vas, čak iako se to vama događa. A ponekad je ta vijest tako... moćna, strašna, užasna! da ne želite zapravo shvatiti šta ona točno znači i šta predstavlja u vašem životu.
Ponekad zaželim novi početak.
Ponekad pomislim "Kad bih sada mogao početi ispočetka, ne bih učinio nijednu pogrešku koju sam učinio do sada, ne bih uprskao svoju 'novu' priliku, ne bih! Znam to!" a onda se pojavi misao "O bih... bih, znam te(se), učinio bi sve isto kao i sada."
Ponekad mislim da nema novih početaka.
Primjetio sam da je moj um meni samome prilično varljiv. Postoje trenutci kada je, ajmo reći, 'hyper', kada je totalno zaokupljen nečime, toliko udubljen da ne vidi ništa drugo. A u drugom trenutku mu je totalno svejedno, štoviše, baca ga u depresiju sama pomisao o tom 'nečem' što ga je maloprije toliko zadivilo.
Primijetio sam da previše pretpostavljam i očekujem ili "predviđam" od/kog drugih ljudi. Primijetio sam da sam toliko upao u 'to' da mi je više mrsko pričati s ljudima jer očekujem da znam koji će njihov odgovor/pitanje biti i odmah pretpostavljam i svoj, i tako cijeli razgovor, što totalno ubija zabavu, a i nerijetko se pokaže netočnim.
Primijetio sam da previše mislim o sebi (evo i sada to činim). Primijetio sam da sam toliko zaokupljen svojim 'jastvom' da u kombinaciji sa mojim pretpostavkama to čini nešto ubitačno za moje psihičko zdravlje.
A Možda Ponekad previše (krivoga) Primjećujem?
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Usput onako, dobio sam neke nove dijelove za komp i fino ih ubacio i sve to, reinstalirao windowse (xp opet, ne sviđa mi se nekako Vista) i odlučio sam sa svime krenuti ispočetka (što se tiče kompjutera)... barem do sutra kada ću vjerojatno sa starog diska kopirati hrpetinu videa, igara i slika.
A eto, puno pozzova ljudi, znam da mi je post malo čudan, možda i mračan, al svi su oni jedan mali djelić mog života (moglo bi se reć dio mene).
Post je objavljen 29.11.2008. u 18:24 sati.