...nastavak
Bio je to dan kao i svaki drugi ...Prijateljica me je zamolila ako bi išla s njom na klanjanje ..hmmm,pitala sam se a šta je to ..nikad čula ,ali spremna da otkrijem ...događa se u crkvi pa nemože biti ništa loše ...
Otišla sam ...eto samo da idem bez ikakvih drugih primisli na bilo što ,a kamoli na molitvu ...
Crkva je bila skoro pa sva u nekom tinjajućem mraku..svega nekoliko ljudi ..mislila sam ;ajme koje dosade ....
pratila sam njene radnje ...kako ona tako i ja ,čisto da se ne obrukam pred ono malo naroda.Sjele smo malo postrani pred kraj crkve ,dio koji je bio tamniji nego ostala mjesta i s kojeg se nije moglo vidjeti svećenika ...jedva i pokaznicu gdje je stajao Presveti ..
Počelo je klanjanje...klekla ona ,klečim ja...mislim se,aj sad kad sam već tu da se malo i pomolim ...pa ja vjerujem u Boga .
Zatvorila sam oči i počela nesvjesno razmišljati o svom životu...slike su se same vraćale jedna za drugom .Odjednom sam postala svjesna toga da mi je čak i ljepo tu gdje jesam i da mi se sviđaju ti trenuci kada mogu biti sama sa sobom ..i da me nitko ne smeta..
Jednostavno sam se opustila ...nisam više osijećala niti svoje tijelo ..kao da je lebdjelo u onom miru...tu i tamo klizla mi je koja kap suze...
Čak mi je bilo žao što je taj sat prošao...kao u trenu...više mi se nije išlo doma ...
No stvarnost je drugačija ,ljudi su se razilazili i u jednom momentu mi se približi jedna žena ..koju sam poznavala iz viđenja ,i obrati mi se tako srdačno i toplo da sam na tren zastala u čudu.Rekla mi je da se sprema seminar jednog svećenika za par dana i da bi voljela kada bih došla....Ja sam onako sva nespremna čak odgovorila da sigurno dolazim ...nit znam koji je svećenik ..niti šta je to seminar u crkvi....
Došlo vrijeme za seminar,došla ja ...
U trenu moj se život promijenio ....tema je bila tipa,što ljude koči da se okrenu Bogu...od gatanja do nepraštanja...
Tada sam prvi put upoznala karizme i darove...milosti...a to mi je pak bilo potpuno nepoznato..
Po prvi put svoj sam život predala Gospodinu u ruke...potpuno ....uz životnu ispovjed...moj život više nije bio moj ..
Suza je suzu stizala ...znala sam da je On gospodar mog života i da me samo On može cijelu posjedovati ..
Uz Isusa po prvi put sam primjetila i njegovu Majku Mariju koja mi je do tada bila nekako daleko ...još dalje nego Isus..
Ah, Bože,hvala ti i na tome ...hvala to što si tako dugo godina bio strpljiv samnom i čekao da sama dođem k Tebi ..
da sama vidim i osjetim snagu Tvoje nesebične ljubavi za mene i svih oko mene...
Upoznala sam i doživjela prisustvo Živoga Boga .
od tog vikenda prije skoro devet godina ....nisam propustila ni jednu nedjeljnu misu,ponekad bi otišla i kroz tjedan ,svaki blagdan ....
Ali u svemu tome iz početka me nije pratio moj suprug...od seminara još nekako i je...ali se ohladio ..njega je društvo odbilo od svega...ah ti bećari
Ali ja sam bila uporna...molila sam ...samo pet godina ...i došao je i taj dan kada je sam odlučio poći samnom na misu i na sve ostale nakon toga ...Slava ti Gospodine ...
Moja obitelj u Njegovim je rukama ...u njima želimo i ostati...
Eto ...istresoh iz sebe moj put ....
put prema ljubavi ..odozgo ..
Post je objavljen 28.11.2008. u 23:03 sati.