Kako uvijek prepoznaju ubojicu u povucenoj,
smirenoj i nikad agresivnoj da ne kazem dobroj osobi.
Uvijek smo svi iznenadeni kako je bas ta "primjer" osoba
uradila "to" lose.
Rekao bih da se u biti i ne poznajemo previse..
Ne znam tko si ti , ti ne znas tko sam ja .
Mozda je ipak najgori slucaj kad ja ne znam tko sam ja ,
ili ti ne znas tko si ti !?
Mozda je ipak ovaj svijet samo neodsanjani san,
a snovi su stvarnost.
Mozda sami ne znamo da upravno sada lezimo,
okrecemo se u krevetu jer visimo po netu.
Nocas sam sanjao da sam nekome iz nekog razloga
bjezao ,jesam li uspio pobjeci,
ne znam , jer sam se probudio,
ili sam zaspao ,
moram se probuditi da znam jesam li pobjegao ..
Ili zaspati !?
Malo mi je to sve zbunjujuce.
Stanje zbunjenosti u potpunosti opisuje
moje trenutacno stanje ,rekao bih ,
na svim sferama mog zivota.
Neke stvari bih volio promijeniti,
recimo , volio bih da sam roden 40 i neke godine proslog
stoljeca.
Kad vec biram nek sam roden na kraj rata,
odrastao bih,vjerujem , u neimastini.
Mislim , mozda bih manje imao ,a bio sretniji.
Moje djetinjstvo je prekinuo rat.
Kao da se to nekom drugom dogadalo.
Nije fer,ali tko broji. Zasto bi moralo biti.
Kazem , mozda ja ipak sanjam,
sad kad se probudim,
pojest cu nesto nabrzinu,
a onda idem na trcanje po travnatim proplancima
s mojim psima,
upoznat cu djevojcicu sa slamkom u kosi,
spustat cemo se po slogovima slame,
plesat cemo s leptirima,
vjetar nas ometati nece,
istrazivati cemo zivot mrava,
valjat cemo se niz brda,
dok nas ne iznenadi mrak.
Leci cu u krevet,
zaspati ,
i sanjati da sam odrastao.
Post je objavljen 28.11.2008. u 21:20 sati.