Marketing
tko je kriv - mačka što je brza ili miš što je spor?
Ovo svoje razmišljanje već duže želim podijeliti sa ovim mojim malim ali važnim blogerskim pučanstvom...
Dakle, iz mojih dosadašnjih postova ste mogli uvidjeti da se nekako malo učestalo nađem u klinču ili igricama sa oženjenima...
Pa tako je i moj sexbuddy meni postavio pitanje -Kako to da si mi se javila, a rekla si da s oženjenima nema šanse?
A ja njemu : Valjda iz istog razloga iz kojeg si se ti javio i došao meni jutros na vrata i u krevet ...Osim toga, zar je moj zadatak paziti na tvoj brak ako si ga sam ne paziš ?
E sad... To je neka vječna (moralno-etička dilema) ...
Da li ja ugrožavam taj njegov brak, ako je on u tu prevaru ušao zajedno samnom? Ako je on u tom sexu učestvovao podjednako kao i ja, ako on meni odgovara na sve poruke i tu je za mene podjednako kao da je slobodan, bez obaveza? Ako ja ne moram pazit kad ga smijem i kad ne smijem zvati itd itd... Čak dapače, nekad on više navaljuje nego ja ...
Napominjem da nikad nisam bila u vezi sa oženjenim koji bi mi rekao da se moramo sakrivati. Zapravo ovi sa kojima sam bila su samnom najnormalnije planirali i odlazili na izlete, izlazili smo normalno kao i svaki drugi par tj. u grad i društvo, ljubili se po kafićima...
Da li sam ja ta koja bi njega trebala ostaviti jer je on oženjen? Nekako si mislim da ne, odnosno vjerojatno bi si našao neku drugu...
U cijeloj toj priči, iskreno sumnjam i da te njihove žene to nisu znale. Zapravo čak suprotno, mnoge su znale. I neki su mi sami rekli da su znale za to, ali su šutile - zbog djece, drugih, i što je najvažnije, novaca. Redom su to frajeri koji imaju više manje love, sve riješeno - stan/kuća, novi auto svakih godinu-dvije, kartica bez limita ... za ženicu, naravno. Ženica ne radi ili radi neki poslić tek toliko da se ne dosađuje doma.
I sad, tko je tu bez morala ? Ja, koja sam s tim muškarcem zato jer mi se on sviđa, jer mi je stalo do njega i zato jer me nasmijava i koja nikad nisam ni tražila ni prihvatila neki poklon (btw. najskuplja stvar koju sam ikad dobila od frajera je parfem), koja sam tu za njega kad je nervozan i jadan jer mu je propao posao, koja ga satima mazim jer se on loše osjeća, koja zbriše sa posla jer je on u blizini pa da popijemo kavicu i da ga malko vidim... ili službena gospođa koja muža ne vidi po par dana, ne zna uopće di je i šta radi, ne brine a niti znade da je on tu noć izletio sa ceste dok se vraćao s puta jer je bila takva magla da nije vidio ništa a uz to je bio i užasno umoran... Ali usprkos tome bez imalo grižnje savjesti troši njegove novce i priča okolo " moj muuuuuž... "
Znala sam situaciju (ne jednom) gdje je žena pričala okolo kako njen muž njoj ovo i ono, kako je on divan i ovakav i onakav i da on nju obožava... a taj isti njen divan muž bi dao lijevu ruku da mi se nagura u gaćice ili sam znala da ševi okolo sve šta stigne....
E sad, već sasvim drugo pitanje je šta ja radim s takvim likom tj. ona priča - ako je varao nju, varat će i tebe... Hm...
Pa sad... Ja sam iz nekog svog dosadašnjeg iskustva i nekako zbog svega kaj mi se u životu izdogađalo, poprilično razočarana tkz. obiteljskim vrijednostima, institucijom braka i idejom o vječnoj ljubavi... Dapače, tijekom vremena razvila sam ideju da tijekom godina / vremena čovjeku trebaju različite stvari iliti različita vrsta partnera... i tako se u nekom periodu sretne dvoje koji trebaju isto - šta god to bilo - sigurnost, nježnost, divlji sex, obitelj ... i dobro im je dok se ta zadača ne ispuni, ili dok ne krenu u drugim smjerovima... A ako ne krenu u istim smjerovima, nastaju problemi, razočarenja, navlačenja... Mislim, čemu ? I tako sam ja u svemu tome razvila neku svoju teoriju i stav i nekako ne očekujem ni brak, ni neku obitelj...Ono, ako poželim dijete ( a ne želim ga još nimalo, i želim ga sve manje), ne moram se zato udavat... Dapače, mislim da se neću niti udat.
Kad budem spremna, kad razmislim da mogu sama, opla... Već imam frenda koji mi se sam nudi da radi lijepu djecu, haha ! Šala mala...Al zbilja, to glede djeteta... S obzirom na sva sranja koja se danas događaju, na razvaljene obitelji gdje se roditelji ne podnose, gdje majke truju djecu mržnjom prema ocu jer ne plaća alimentaciju, gdje djecu povlače po sudovima i mrcvare s analizama dnka... Mislim da je čak zdravije imati dijete s prijateljem pa da imate neki zdravi odnos nego se tu glumi kao neka velika ljubav, svadba od 500 uzvanika pa za 5 godina pokolj po sudovima...
Uglavnom, da ne odem predaleko, ja sam nekako odustala od ideje o braku. Ne smeta me njegov služben status dok je on fer prema meni. Dapače, za većinu tih frajera sigurna sam da nisu spavali sa ženama dok su bili samnom. NIje ih bilo puno, samo par al dovoljno za neki uzorak da znam o čem pišem.
Jedan je skoro živio kod mene... I samo jedan je nakon mene ostao u tom svom braku. Ostali svi su vidjeli da to nema smisla. Mislim, vjerojatno su to znali i prije ali su se nekako navikli živjeti u toj svojoj čudnoj simbiozi... navikli se živjeti u laži.
Samo ne znam čija je laž veća... Žene koja kaže : ja sam udana žena ŽIVIM u braku / ja IMAM muža... Ili njegove sve sitne laži... Ili moja ?
A šta kad ga otvoreno pitaš : da li si oženjen ?
On kaže da nije.
Ti kažeš :ne laži, dala sam te provjeriti.
A on kaže : a šta da ti kažem, i lažem i ne lažem.... kad neke stvari nisu gotove al bit će, za sad ti nemam šta reči.
Kaj onda ?
(btw. to mi je moj plišani medo rekao)
Post je objavljen 29.11.2008. u 20:17 sati.