Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bluepearls

Marketing

Igra skrivača

A sada mi je dosta!!!!


Petak, kraj radnog tjedna i jedina preostala današnja mi obveza je vježba pilatesa i to tek u 21,00 sat i stoga nisam mislila kako ću poslije podne paliti računalo!

Dok sam pripremala ručak upalila sam plazmu i pogledavala u smjeru TV programa, a prilog na HRT 1 o samohranoj majci koja je dugovala državi ******* 2.000,00 kn i završila u pritvoru, kojoj banka „visi“ nad domom i to po dobivenoj presudi jer dužnik ne otplaćuje svoj kredit banci, dovela me je za radni stol.
Slušam voditeljicu kako savjetuje ne biti drugima jamac, pa se sjetim sebe prije desetak godina kada sam morala imati četiri jamca i jednog sudužnika, upisanu hipoteku na kući i depozit u visini 1/5 kredita. I kako su svi nakon moga jednostavnog pitanja još jednostavnije pristali to biti. Nije se radilo o maloj svoti novca, već o dugoročnom stambenom kreditu za otkup polovine moga doma.
A svi su znali kako zarađujem sama.
I sve je završilo dobro! A kako bi bilo da nije bilo tih ljudi? Gdje bi danas bila?
Ne pomoći prijatelju dok si stvara dom, kupuje vozilo?!?!
Kakovi su to savjeti?

To su načela imperijalističke politike – profit je ono najvažnije, a to nije dobro niti za jednog čovjeka. Čitav svjetski gospodarski sustav je nakaradan, izuzev skandinavskih zemalja, koje su svjesne kako je čovjek najveća vrijednost, stoga i brinu o svojim građanima.
Najsiromašniji imaju sve manje, oni bezobrazno bogati niti se sjećaju na koliko para leže, a uglavnom se ne znaju niti potpisati na pravo mjesto na dokumentu, čak niti toliko da bi to moglo biti negdje pored pečata!!
A razlikovati člana društva od člana uprave društva, to je za njih ravno doktoratu!
Ali zato im je ova država, prodavši obiteljsko blago, omogućila da ne plate porez npr. na prodaju poslovnih udjela društva (tvrtke), tako da ako kupe zemljište u vrijednosti od 1 milijun orja i preprodaju ga za 8 milijuna ojra , a sve to putem prodaje društva, ne plaćaju niti lipu poreza. E pa gospodo draga vidite imamo jednu od najmanjih stopa poreza na dobit, samo 20%, pa da naplatite na 7 milijuna ojra dobiti 20% to vam je 1,400.000,00 ojra.
Pa da uz to niste prodali sve banke, tako da su pošteni radni građani u „vlasništvu“ tih banaka odnosno sva njihova pokretna i nepokretna imovina, jer imaju kredite za svoje domove, svoja vozila, školovanje svoje djece, ne bi morali dijeliti savjete kako jedni drugima ne trebamo biti jamci.
U svih ovih 18 godina nitko bivše gologuzijanere nije pitao kako su zaradili prvi milijun????
Nitko ih nije zatvorio zato što su kriminalci, utajivači poreza! Još uvijek se u privatnom poduzetništvu plaće isplaćuju na crno. A svi smo katolici. Dobri katolici?!
I svi šute. Ne znači biti dobar ako šutiš!

Nedavno je moja kolegica bila u potrebi za kreditom od 30.000,00 kuna, obzirom da radi u tvrtki koja nema bonitet za banku i nema plaću po „kriterijama“ koji zadovoljavaju kraljicu banku, donijela je dokumente iz ŠKZ na ovjeru, pitala sam kolika je kamata, koliko će morati vratiti za 5 godina. Vjerovali ili ne to je iznos od 72.000,00 kn, dakle kamata je 32.000,00 kn. Svi su distancirali od ikakovog komentara. Kao ono, to je njen problem. Nisam mogla završiti radni dan, a ne učiniti ništa. Pokucala sam na „vrata“, što u našem radnom okruženju nije uobičajeno, i rekla kako je netko od nas u nevolji i da mu treba pozajmica i da se sve može urediti u skladu sa propisima, i tako ne dopustiti čovjeku da potone još više.
Biti će to pozajmica s 4% kamate godišnje, rok vraćanja 24 mjeseca. Znači kamata negdje cca 2.500,00 kn. Sve ukupno obveze za vratiti 32.500,00 kn. Razlika je 30.000,00 kn!!
Što me je koštalo pitati?!
Zato nemojte šutjeti, budite ljudima oko sebe svjetlo onda kada im to treba.
Ili jednostavno budite čovjek koji zna obući tuđe cipele.

Bijesna sam kada na povratku doma čekam na semaforu i iz toplog auta gledam ljude koji spuštene glave čekaju autobus ili tramvaj, bijesna sam kada među gondolama robnih kuće gledam majke sa djecom kojoj uzimaju čokoladu i vraćaju na policu jer si to ne mogu priuštiti. Bijesna sam na tvrtku koja naplaćuje parking i bezobrazno lijepi kaznu ljudima koji su 10 minuta kasnili s uplatom, a prije toga su platiti 3-4 sata parkinga, bijesna sam jer se ponašaju prema nama građanima kao da nam je odstranjeno pola mozga, bijesna sam jer nam žele uvaliti smeće od hrane i robe, bijesna sam jer mnogi gube dostojanstvo zato što imamo hrpu nesposobnjakovića koji su na vlasti i pokušavaju svoju nesposobnost ugurati u trenutnu svjetsku krizu.
I ne mogu biti sretna, ako su ljudi oko mene nesretni iz jedinog razloga što žive pošteno svoj život.

Ne razumijem zašto svi šute i to sam nedavno rekla, zar niste svjesni da niti trafika ne može raditi bez čovjeka obučenog za taj rad, da niti jedna liječnička ordinacija ne može funkcionirati bez liječnika, a pošten liječnik danas također radi 100 sati dnevno kako bi mogao živjeti! I sveučilišni profesor. A ne voze mercedese.
Nema profita bez čovjeka i njegovog rada. A tko zna i hoće raditi, ne može propasti i da hoće!

I kako se onda netko još usudi prijetiti kako neće biti borba za plaće nego za radna mjesta?!?!

I kako se onda netko još usudi savjetovati nas da ne budemo jedan drugome čovjek?!?!





Post je objavljen 28.11.2008. u 17:58 sati.