kada sam i sam mislio da je sve propalo. opisivan sam kao perfekcionista koji traži dok ne pronađe ono što želi, i sad. stojim. razmišljam. da li je to to. dal je sve to zapravo i istina da ti se nešto ne priviđa. i čini se, da, to je to. to je ono pravo, to je ona.
iako na prvi pogled samo simpatično djevojče, to je sve preraslo u puno više. ne mogu sad govoriti o ultra-crushu jer ja iskreno ne znam kako je to, a čini se da neću ni znati ak ovo neće ići dalje, no nadam se pozitivnome. od svih prošlih, ovome se stvarno nadam pozitivnome.
ali ne - sa mnom nikada nije sretno. uvijek ima neka greška, i nakon nekog vremena sam ju shvatio.
kilometraža. oko 240 km...
nikada sa mnom, na zelenu granu - ako se to može uopće ovdje iskoristiti.
da li je moguće da sam ja našao onu blijedu curu, crvenih usna, koja će sa mnom slušati sopore i šetati u kasne popodnevne dane...
Post je objavljen 28.11.2008. u 17:10 sati.