Marketing
Šahovska ploča besmisla
Ovo je šahovski stručnjak Stewart Reuben ispričao Ianu Freeru za britanski „Empire“:
Kome on to maže oči?!
Zaboravite „Knight Moves“ s Christopherom Lambertom u glavnoj ulozi – „Sedmi pečat“ je film s najpoznatijom partijom šaha! U Bergmanovoj priči o vitezu, Antonius Block (Max Von Sydow) se vraća kući iz križarskih ratova, da bi svoju zemlju našao poharanu kugom, glađu i ružnim frizurama. I kao da je trebalo dodati soli na ranu, Block otkriva da je sam gospodin Smrt (Bengt Ekerot) tu da ga odvede na drugi svijet. Vitez izaziva žeteoca tame na partiju šaha – ako pobijedi, može se vratiti kući ženi i djeci. Ako izgubi – igri je uistinu kraj. Game over!
Usprkos tome što je film uspješna arthaus alegorija na vječnu borbu između života i smrti, borba koja se odvijala na šahovskom polju ostavlja puno rupa po pitanju autentičnosti.
Stewart Reuben kaže: „Vrlo je uobičajno da filmaši pogriješe u ovakvim slučajevima. Iako je radnja filma smještena u 14. stoljeće, gotovo je sigurno da vitez i Smrt igraju po pravilima utemeljenima tek u 15. stoljeću. Smrt povlači potez, prati ga šah bijelih figura nad kraljem, nakon čega crni uklanjaju kralja s puta, ali tada se igra naglo potpuno rasplinjuje.“ (Vidi dijagram!)
Kako se anakronizmi gomilaju izuzetnom brzinom, gotovo je sigurno da na snimanju nije bilo stručnog šahovskog savjetnika. Bijeli započinju partiju, iako je ta navada ustanovljena tek u 19. stoljeću. Na početku su s desne strane, ali kasnije s lijeve. Eliminacija kraljice od strane Smrti, što je predstavljeno kao vrhunac igre, ima malo smisla, pošto je u to vrijeme kraljica bila mnogo slabija figura. Reuben dodaje: „Problem je što igra ne teče. Kako vrijeme odmiče, očekuje se sve manje figura na ploči, a događa se upravo suprotno – figura gore je sve više, iako se njihove pozicije vremenom dodatno smjenjuju.“
Da li je to onda bergmanovski komentar apsurdnosti i besmislu postojanja ili treba priznati pošteni propust? Reubens ne misli ni jedno. „Najvjerojatnije da su preuzete partije koje su se zatekle u određenom trenutku, a koju je filmska ekipa igrala na setu. Nelogično je to što ploča postaje napučenija kasnije u filmu, a ne mogu niti zaključiti po čemu je to posljednji položaj figura šah-mat?“
Dakle, to je Ingmar Bergman: vrhunski filmaš i nikakav igrač šaha.
Empire, Issue 233, November 2008
Post je objavljen 27.11.2008. u 21:54 sati.