„Grubo rečeno, možda muškarci ipak mogu biti bolji vozači s obzirom na karakteristike svoga mozga „ - rekao je u našem prilogu o razlikama muškog i ženskog mozga doktor iz Instituta za mozak. Nije da me dira taj podatak i da ću sad vrištati zbog njega, zapravo me uopće nije briga, ali me baš zanima što bi istraživanja pokazala - tko je živčaniji u vožnji?!
Vozim se neki dan navečer s posla, gužve nema – milina. Dođem do rotora i skoro umrem od straha koliko se tip u sportskom crvenom autu zaletio – do te mjere da se nagnuo i skoro udario u ogradu. Bilo me strah ubaciti se uopće u taj krug od kojeg ionako imam fobiju jer nisam znala hoće li on sad raditi sumanute krugove ili šta?!
Gledam to i mislim si – reagira li itko na takve likove kao što ljudi živčano reagiraju na ne baš iskusne vozače – kakva sam i sama?!
Strah me pogledati lijevo ili desno kad mi crkne auto, kad na istom ovom rotoru čekam duže od ostalih (malo mi je frka), kad kalkuliram mogu li se prestrojiti ili ne, kad vozim k'o štreber 50, a piše da može čak i 60 ili kad, ne daj ti Bože, gledam u ogledalo kako mi je iskočio novi prišt, a bijesna raja vrišti i spominje mi majku jer se upalilo zeleno. U redu je, znam da ovo zadnje nema veze s iskustvom, ali eto događa se. Nekima vjerojatno kuha u stomaku i dok čitaju ovo, a gdje neće na cesti.
Možda griješim, ali meni se čini da u količini nervoze nema velike razlike između muškaraca i žena. Svi su nabrušeni! Zapamtila sam super zgodnu djevojku u žutoj ušminkanoj bubi. Prelijepa, dotjerana, elegantna cura, ali ne baš privlačna dok lupa rukama po volanu i sireni, a lice joj se izokrenulo od bijesa. Više ne znam ni zašto, nije ni bitno, ali gledajući sva ta lica oko sebe čini mi se kao da je vožnja postala ispušni ventil za sve ono što se nakupilo kod kuće – minus do kraja, svađa sa svekrvom, sinova jedinica iz matematike, muž se sinoć zakartao, žena ispeglala karticu k'o da joj je zadnji shoping u životu itd., itd.
Živjela sam tako nekoliko mjeseci u uvjerenju kako je zagrebački i bilo koji drugi hrvatski asfalt jedan užasno netolerantan prostor, pitala se čemu sav taj bijes na licima (pa halo ljudi prave vam se bore od mrštenja), ali nakon nekog vremena i ja sam se malo okuražila. Pa sad nekad dodam gas, ne mogu vjerovati kad nekom crkne auto ispred mene, od Auto-škole bježim na drugu stranu (a svi smo morali proći tu fazu), a kad vidim ženu da se gleda u ogledalo, stavlja ruž ili namješta ogrlicu – sve to pod zelenim - kosa mi se digne na glavi!
Ne kužim šta se dogodilo? Je li stres postao dežurni izgovor za sve? Bi li da svi krenu 15 minuta ranije sve bilo drugačije ili to nema veze s tim? U svakom slučaju ja se tješim da možda svoju odnedavnu pojačanu nervozu u vožnji mogu pripisati trudnoći. Ne znam. Hm... Kako god - saznat ću za 5 mjeseci!
Post je objavljen 27.11.2008. u 18:16 sati.