Marketing
O mojem viđenju trenutka u klubu uz ispriku zbog nedolaska na utakmice...
Vrijeme je odmaklo i prvi dio prvenstva 2. HRL sjever približava se kraju. Do polovice prvenstva i zimske stanke ostala su još dva kola. Nakon toga slijedi zimska stanka, mali odmor i zatim pripreme za drugi dio, proljetni dio prvenstva koji bi trebao početi početkom mjeseca ožujka kada bi se cijeli ciklus odigravanja utakmica između 12 klubova koji sačinjavaju 2. HRL sjever trebao odigrati po principu svatko sa svakim uz zamijenjena domaćinstva utakmica u odnosu na prvi, jesenski dio prvenstva. Tako bi početkom ožujka Viro Virovitica trebali prvo ići u goste u Požegu, pa zatim igrati kod kuće protiv KTC-a iz Križevaca i tako redom sve do posljednjeg prvenstvenog kola.
Nakon prvog kola ovogodišnjeg prvenstva i pobjede Viro Virovitice nad momčadi Požege nisam bio ni na jednoj utakmici virovitičkog rukometnog kluba. Od početka devetog mjeseca stanujem u Zagrebu gdje sam se preselio kako bih bio bliže fakultetu na kojemu pišem diplomski rad i privodim fakultet kraju, tako da jako rijetko dolazim u Viroviticu i nisam u mogućnosti pratiti utakmice Viro Virovitice. Šteta što stvari tako stoje i što ne mogu dolaziti na utakmice budući da ove sezone, za razliku od prethodnu godinu i pol koliko sam ih gledao, Viro Virovitica igra odličan rukomet i pomalo ubire plodove višegodišnje orijentacije kluba na rad s mladom ekipom iz koje neki igrači sada izrastaju u izrazitu rukometnu snagu.
Okosnica momčadi (Slaven Brdar, Danijel Runjak, Zoran Vojnović, Luka Poljak, Marko Crljenić, Filip Vašarević, Bojan Oklopčić, itd...) na okupu je već nekoliko godina za vrijeme kojih su se nalazili na dnu 2. HRL sjever. To su uglavnom igrači koji su ponikli u klubu i od mlađih uzrasta igrali u klupskim selekcijama, te su vrlo rano počeli igrati u seniorskoj (prvoj) momčadi kluba s kojom su igrali u jakoj konkurenciji 2. hrvatske rukometne lige sjever kao najmlađa momčad lige. Naravno da ih u takvim uvjetima jake konkurencije nisu pratili dobri rezultati međutim momčad nije ispala iz 2. lige, a igranje u tom rangu donijelo je mladoj momčadi vrijedno iskustvo. Sadašnji izgled momčad je većim dijelom poprimila dolaskom, moglo bi se reći i povratkom, trenera Franje Metera i također dolaskom odnosno povratkom Darka Kovačevića, Saše Kukića i Zlarina Rončevića. Ovoga ljeta čini se kako su se sve kockice u mozaiku koji čini dobru momčad posložile kako treba te je momčad Viro Virovitice tijekom priprema pokazala dobru pripremljenost i dobru igru što su sve bile osobine koje je momčad nastavljala pokazivati i kada je prvenstvo krenulo. U prijelaznom roku ovoga ljeta momčad Viro Virovitice su pojačala dva iskusna rukometna znalca: Ivan Čulo i Josip Srdojević.
Prvenstvo je počelo domaćom pobjedom protiv Požege o kojoj sam pisao ovdje na blogu. Nakon toga u drugom kolu momčad je izgubila na gostovanju u Križevcima od momčadi KTC-a, iako je na poluvremenu vodila. Zatim su slijedile dvije domaće pobjede, rutinska protiv Koprivnice te nešto teža protiv momčadi Livade Broda iz Slavonskog Broda u kojoj su odlučnu prevagu donijela ovosezonska pojačanja Čulo i Srdojević. Premda se ove sezone domaće pobjede Viro Virovitice doimaju kao normalna stvar prošlih sezona to nije bilo tako već se momčad teško borila za svaku (domaću) pobjedu. Sve su te utakmice i svi ti rezultati bili vrlo dobri, međutim pravi proboj prema vrhu ljestvice momčad Viro Virovitice napravila je u pobjedom u gostma u Borovu protiv istoimene momčadi. To je bila pobjeda koja je napravila razliku i prelomila sve već viđeno budući da je Viro Virovitica posljednjih godina redovito gubila sva jača i ne samo jača nego bilo kakva gostovanja. Borovo je bilo jedno od takvih gostovanja na kojemu su momčadi Viro Virovitice do sada bili zagarantirani porazi, međutim odličnom igrom cijele momčadi nakon 60 minuta neizvjesne utakmice Viro Virovitica pobjeđuje 31:29.
Sljedeću domaću utakmicu protiv AG Dinasa iz Đurđenovca nakon 50 minuta neizvjesnosti u zadnjih 10 minuta igrači Viro Virovitice rješavaju u svoju korist. Briljirao je Slaven Brdar koji je postigao čak 15 pogodaka, Viro Virovitica je pobijedila. Nakon toga je stigao poraz u gostima u derbiju protiv prvoplasirane momčadi prvenstva Ivančice iz Ivanca. Slaven Brdar je pogodio mrežu 14 puta. Pobjednički put ipak je nastavljen domaćom pobjedom protiv dobre momčadi Rk Trnovec (Slaven Brdar je ovaj put zabio čak 16 pogodaka), i gostujućom pobjedom protiv Nove Gradiške, u kojoj Slaven Brdar zabija 13 pogodaka što mu je već četvrta utakmica zaredom u kojoj postiže preko 10 pogodaka. Nisam gledao sve te utakmice međutim gledajući zapisnik i ove statistike zaključujem kako je Viro Virovitica u Slavenu Brdaru dobila iznimnog igrača, čak igračinu. 58 pogodaka u 4 utakmice ili 14.5 po utakmici. Svaka čast. Uz njega najbolji strijelci momčadi u dosadašnjem tijeku prvenstva su Saša Kukić i Ivan Čulo. Uz spomenute i ostali su dali svoj udio u iznimnom rezultatu ove sezone i preporodu virovitičkog rukometnog kluba: golmani Kovačević, Matić i Đuđ, te igrači Runjak, Rončević, Crljenić, Vojnović i ostali. Nažalost Luka Poljak više ne igra za klub, budući da je otišao na faks u Split igra u tamošnjem drugoligašu. Do kraja prvog dijela sezone, do zimske stanke, ostala su još dva kola.
U sljedećem kolu Viro Virovitica kod kuće dočekuje momčad Spačve iz Vinkovaca koja je proteklih godina bila težak protivnik i redovno nas pobjeđivala i na našem terenu. Ovaj put nadamo se da neće biti tako. I u posljednjem kolu momčad Viro Virovitice odlazi na gostovanje u Petrijevce kod Osijeka, na važno i teško gostovanje.
Još jednom moram spomenuti kako mi je žao što ne mogu pratiti momčad Viro Virovitice na njihovim utakmicama ove sezone, baš u sezoni kada se u momčadi i klubu sve poklopilo i rezultiralo odličnim igrama, u sezoni kada su počeli dolaziti opipljivi rezultati višegodišnjeg rada s mladom i domaćom ekipom za koju su svi koji su bili blizu ekipe bilo kao djelatnici kluba ili gledatelji - navijači znali da imaju potencijal i kvalitetu koja će se jednoga dana pokazati u pravom svijetlu. U klubu su na krilima ovog uspjeha najavili kako im je cilj prvo mjesto i odlazak u viši rang tj, 1b HRL.. Vjerujem da momčad taj cilj može ostvariti. Dva boda zaostatka za vodećom momčadi prvenstva Ivančicom iz Ivanca nije puno i može se nadoknaditi znajući da u drugom dijelu sezone oni dolaze nama u goste tako da će se derbi drugog, proljetnog dijela sezone, igrati u Virovitici. Također oni su u dosadašnjem tijeku prvenstva poraženi u Križevcima kod KTC-a što pokazuje da nisu neranjivi.
Više puta sam ovdje na blogu pisao o viziji klupske politike koju smatram najboljom u uvjetima koji vladaju Viroviticom, a to je orjentacija kluba na domaće igrače uz pokoje pojačanje sa strane na mjestima na kojima je momčad slaba. Stvaranje materijalnih uvjeta (prostorija, opreme) na zadovoljstvo igrača kako prve momčadi tako i svih uzrasta, rad s mlađim kategorijama, itd... Pri tome sam uvijek tvrdio kako rang natjecanja nije najbitniji. U trenutnoj situaciji ustvrdio bi kako je Viro Virovitici bitnije zadržati odličnu domaću momčad nego ući u viši rang natjecanja. Drugim riječima, treba pustiti dečke neka igraju. Prateći vijesti u vezi kluba u posljednje vrijeme, u klupskoj politici Rk Viro Virovitice vidim kako se veći dio radnji koje klub poduzima poklapa s mojim mišljenjem kako bi klub trebao funkcionirati. Vjerujem da je klub na pravom putu da postane zapaženo mjesto na hrvatskoj rukometnoj karti, vjerovao sam to i prije godinu dana međutim tada rad u klubu još nije bio oplemenjen dobrim rezultatima za razliku od sada kada su uz nastavak dobrog rada stigli i dobri rezultati. Nadam se da ću u budućnosti opet moći dolaziti na utakmice rukometnog kluba, nadam se da će igrači nastaviti s dobrim igrama i da će klub nastaviti kretanje istim smjerom kojim se uspješno kretao do sada. Palac gore od mene.
Post je objavljen 27.11.2008. u 13:15 sati.