Marketing
Ništa novo
Što je bezdušan
Dan na isteku,
U moru pohranjenih
Bezduših godina..
Kap gorčine u
Nepresušnom oceanu tuge,
Kristal leda na
Beživotnim glečerima,
Zrno pijeska u
Hodajućim dinama.
Kad iskašljem iz pluća
Tegobu što guši,
Vjetrom ću obuhvatiti
Krajolik neprebola
I onda poželjeti neku
Novu stranu svijeta.
Usmjerivši misli u protoke
Sa otjecanjima tuge.
Mogu ja željeti što hoću,
Bit će kako je suđeno.
Kad se svjetlost razlije
Dolinom postojanja,
Mene će sa vrhunca mraka
Onaj jedan jedini tračak patnje
Sigurnom putanjom pogoditi.
Ništa se posebno neće dogoditi,
Tek, izdvojit će se jedan ponovljen otisak,
Među utiscima kronologije propadanja.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 30.11.2008. u 00:02 sati.