Jučer sam išao malo u Slavoluk prije škole da se sa frendom vidim i malo zaigramo, te se vratio nakon pošto mi je škola bila ranije završila. Išli smo zajedno doma i pričali, sve normalno... Kada, na razilasku puteva nam dođe zlatni retriver, cvili i maše repom, vrti se oko nas, klekne pred jednog, klekne pred drugog i cvili. Obadvoje ga počeli maziti i smirio se. Čim bi se udaljili, za nama s cviležom, uvijek prati. Obojici nam ga žao, no moramo doma. Pogledao mu je ogrlicu, no samo remen, ništa ne piše. Zvao sam veterinarsku stanicu, nema nikoga za doći. Što sada? Nečiji iz okolice jest, gladan nije bio. Izgubljeno malo (malo..veći je od naše Tare, naše otišle njemačke ovčarice), no nismo mu mogli pomoć. Otišli smo istovremeno, nikoga nije pratio. Zacvilio je. Dok sam se odmicao, kroz drveće vidjeh da nastavlja potražnju... ako se i je izgubio...
Pes jedan blesavi, nisi ti kriv, ali nemoj to mom srcu raditi. Osim što imam mačke doma i nesmijem ga doma dopeljat, po novom zakonu u Samoboru ne smijemo imati više od dva kućna ljubimca -.-'
Ovaj me grad počinje nevjerojatno živcirat. Kakve...a ne znam su ti ljudi jednostavno glupi koji su na vlasti ili im je tako dosadno da će donijeti zakon totalne gluposti?
Umoran od sveg razmišljanja, barikadiram se internetom i zamolim se da pas nađe svoj dom.
Zlatnom retriveru <3
I am so lost
oh shiny stars
could you show me the way?
I am so lost
I am so cold
where is my home?
I wonder trough space
trough many ways
no home, I don't see my home
I'm so cold
please, help me
I need someone to warm me
I smell good souls
maybe they could
show me my home?
"You there please!"
I plead,
"Please warm me"
I cry.
Souls are sorry,
warming me
stroking me hard
one stands up
I stand to follow
hearing his voice in anguish
they're there, helping me
but stars, why are they leaving?!
I feel they want to help,
so why do they not?
Alone, again,
more colder than before
I'm finding my home...
Više kao skica...
Post je objavljen 27.11.2008. u 11:42 sati.