LJ U B A V-ta lijepa mala slatka sićušna rječca od 5 slova.. zajebana je to stvar.. opet ista priča, opet se sve ponavlja.. iz dana u dan, sata u sat, minute u minutu.. moj život kao da je pjesma.. tužna, samoubilačka, ljubavna pjesma, tzv. režem-žile-cajka..
Da, znam neću te preboljeti
Mogu i ja zbog tebe brzo umrijeti
Al znaj, nešto drugo plaši me
Mozda cu preživjeti..
lagan ritam koji ubija, dijelovi koji se ponavljaju, dijelovi na kojem nema teksta, a kad dođe, onda ga je previše.. a moj kompozitor je jako zahtjevan.. s nekim previsokim tonovima se ne mogu nositi pa dođu preduboki i onda opet ispočetka.. ne da mi se više.. zašto ne može biti neka osrednja linija? zašto nema promjena? neke druge teme, riječi, ritmovi..? zašto nema sivila, nego je sve crno-bijelo..? tako monotono.. koliko se god trudim, ništa ne postižem.. koliko god griješim, ništa ne postižem.. kao da nemam kontrolu nad svojim životom.. kao da netko drugi pjeva moju pjesmu.. moj život.. život moj.. ah, nije "ponovo" uzalud moja pjesma.. sve se ponavlja u njoj..
Ponovo, ponovo
Pred tobom grešna stojim
Ponovo, ponovo
Za tvoju ljubav molim
Iako, po najnovijem se trudim svoj život promijeti u "Adrenalin"..
Ovaj govor tijela sa razumom se mojim kosi
briga me za razum, bit ću kao druge
vesela i mlada, DOSTA MI JE TUGE..
U zadnje vrijeme mi čak i nevjerojatno ide, ali se povremeno vraća na isto.. Nisam sama, imam svoju ekipu s kojom je stvarno teško biti u bedu.. Imam svoje prijateljice zbog kojih NIKAD nisam u bedu..
B E D-ta lijepa mala slatka sićušna rječca od 3 slova.. zajebana je to stvar.. opet ista priča, opet se sve ponavlja.. iz strofe u strofu, kitice u kiticu.. rečenice u rečenicu.. mogla bih ovaj post kopirati i kopirati..
Post je objavljen 27.11.2008. u 01:27 sati.