"My Immortal"
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus]
I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along
[Chorus]
...evo opet suze,ni sama se znam što se događa..nešto se promjenilo,nije onako kako je bilo..znam da bi trebala biti sretna što on trenutno spava kraj mene ali ne mogu,neki nemir su uvukao u mene...bojim se da ga ne izgubim..previše mi je stalo do njega,ali imam osjecaj da su se s njegove strane neke stvari promjenile...nema više onog mog osjecajnog Anđela..evo 3 tjedna sam u zg i još ni jednom nismo proveli cijeli dan u krevetu jedno kraj drugog,mazili se...ne to je u mojoj prošlosti i u vremenima kad smo provodili dane u hotelu..bojim se..toliko mi treba i toliko ga volim da on toga nije svijestan...jednostavno imam osjecaj da ne shvaca moju potrebu za njim..sve je postalo tako užurbano..ostaju nam samo noci..i onda šta umorni obadvoje idemo spavat..kad se sjetim onih dana kad smo ostajali budi do tko zna kojih sati dok smo bili u hotelu...boli me..imam osjecaj da se polako zatvara prema meni..da mu polako pocinjem smetat u životu i da shvaca kako ja nisam TA osoba u njegovom životu..ne znam sve mi je cudno...veceras me vidio da placem i ništa poljubio me i rekao da idem s njim unutra i nisam htjela ,a on se pokupio i otišao u krevet..i sad mirna srca spava..ja nikakko ne bi mogla mirno spavati da znam da on negdje sjedi sam i place.
Ne znam..ali toliko mi fali onaj stari Anđel osjecajni,romantici..Anđel koji je bio lud za mnom..koji je uživao u svakoj minuti koju provede samnom..a snu sad kao da mu je ovo sve mucenje i kao da mu je vec pun kurac svega..ne znam sva sam izgubljena u svemu ovom.
Pitao me veceras jel ima veze s njim to što placem rekla sam da nema,lagala sam..jednostavno nisam imala snage mu objašnjavat što je..htjela sam mu reci ali znam što bi bilo,on bi se poceo opravdavat i da onda bi ispalo da to uopce nije istina..ali ja negdje duboko u sebi nešto osjecam,neku negativnu stvar...
Znam da ce vecina vas pomislit da nije problem u meni,da ga ja nisam možda prestala voljet..ne nije..volim ga još više nego što sam a do sad voljela..volim sve na njemu,ali baš sve..i toliko me ubiaj sve ovo..padam u bed a ne želim to..želim uživat u ljubavi,želim se osjcati voljenom kao što sam se i na pocetku psjecala voljenom..teško mi je i trudim se kao nikad u životu,ali mi se cini da mu to nije dovoljno..cini mi se da sam mu postala više navika..a ne želim to,želim da me voli,želim se osjcati njegovom..želim da i on živi za mene kao što i ja živim za njega..strašno me naživciralo kad sam mu neku vecer rekla da ne znam kakav bi bio život da ga izgubim a on mi je na to rekao pa možda bi ti bio bed ispocetka ali zaboravila bi me..ne kuži koliko mi znaci..možda san i ja za to kriva..možda sam za sve ovo ja kriva..ne znam..više ni ne mislim jel ne mogu..ne znam što da mislim više..jadno zar ne?
Toliko sam u bedu da mi i inspiracija pada..ne znam dragi moji samo se nadam da je ovo faza iza koje ce mi reci "živim za tebe mala"..nadam se..
Veceras sam malo kraca...
Volim te Anđele moj..u dobru i zlu..samo tvoja..zauvijek..
pusa svima od "izgubljene u ljubavi"
Post je objavljen 26.11.2008. u 23:45 sati.