Katekizam:
2374. Velika je bol bračnih parova koji otkriju da su neplodni. Abraham pita Boga što će mu dati i dodaje: "Čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez djece?" (Post 15,2). Rahela viče svom mužu Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!" (Post 30,1).
2375. Treba ohrabriti istraživanja koja idu za tim da se smanji ljudska neplodnost, pod uvjetom da budu "u službi ljudske osobe, njezinih neotuđivih prava, njezina pravog i cjelovitog dobra u skladu s Božjim naumom i njegovom voljom."
2376. Tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bračni par (davanje sperme ili ženske gamete, posudba maternice), teško su nemoralne. Te tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijeđaju pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje i koji su među sobom vezani ženidbom. One su izdaja "isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga".
2377. Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu bračnog para, možda su manje štetne ali ostaju moralno neprihvatljive. One odvajaju spolni čin od čina rađanja. Čin zasnivanja djetetova postojanja nije više čin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, već čin koji "život i identitet zametka povjerava vlasti liječnika i biologa uvodeći gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednička roditeljima i djeci"."S moralnog stanovišta rađanje je lišeno svog vlastitog savršenstva kad nije željeno kao plod bračnog čina, to jest specifičnog čina sjedinjenja supružnika (...). Samo poštujući vezu koja postoji između značenja bračnog čina i poštivanja jedinstva ljudskog bića moguće je rađanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe."
2378. Dijete nije neki dug, nego dar. "Najuzvišeniji dar braka" jest ljudska osoba. Dijete se ne može smatrati objekttom vlasništva, čemu bi moglo voditi priznavanje nekoga tobožnjeg "prava na dijete". Na tom području samo dijete posjeduje istinska prava, to jest "da bude plod posebnog čina bračne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude poštivano kao osoba od trenutka svoga začeća".
2379. Evanđelje pokazuje da fizička neplodnost nije apsolutno zlo. Supružnici koji, nakon što su iscrpli zakonite utoke zdravstvu, trpe od neplodnosti pridružit će se Gospodinovu Križu, vrelu svake duhovne plodnosti. Oni mogu pokazati svoju velikodušnost usvajajuci napuštenu djecu ili vršeći zahtjevne službe u korist bližnjega.
Iz papine enciklike "Donum Vitae (Dar Života)"
«Ljudsko biće mora se poštivati – kao osoba – od prvog časa njegova postojanja».
«Od trena kad je jajašce oplođeno započinje novi život koji nije ni očev ni majčin, nego život novoga ljudskoga bića koje se samo za sebe razvija. Nikad neće postati ljudsko biće ako to već nije od tada. Toj očevidnosti svih vremena... suvremena genetika pruža dragocjene potvrde. Ona je utvrdila da je tu od prvoga časa utvrđen program onoga što će biti to biće: čovjek, baš taj čovjek – jedinka sa svim poznatim značajkama koje se jasno određene.»
«Prilikom ustaljenog postupka umjetne oplodnje u epruveti svi se zameci ne prenesu u tijelo žene; neke unište. Jednako kao što osuđuje namjerni pobačaj, Crkva zabranjuje napadati i na život tih ljudskih bića... Takvim ponašanjem istraživač se postavlja na mjesto Boga i, bez obzira da li je toga svjestan, pretvara se u gospodara nad tuđom sudbinom samovoljno odlučujući kome dati život a koga poslati u smrt te zatire bespomoćna ljudska bića.»
«Zato je u neskladu s moralom ako se hotimično izlažu smrti ljudski zameci dobiveni in vitro. Ti zameci, već samom činjenicom da su proizvedeni in vitro, ako se ne prenesu u majčino tijelo proglašeni su «prekobrojnima», izloženi besmislenoj sudbini, bez mogućnosti da im se pruži siguran i moralno dopustiv način opstanka.»
«I samo zaleđivanje zametaka, pa i onda kad se učini da se zametak očuva na životu (kriokonzerviranje), povreda je poštovanja što ga dugujemo ljudskim bićima jer ih se izlaže velikoj smrtnoj opasnosti ili oštećenju tjelesne cjelovitosti, lišava ih barem privremeno majčinske zaštite i nošenja te ih izlaže daljnjim povredama i manipulacijama.»
Dr.med. Antun Lisec:
Prema izvješćima onih koji se bave oplodnjama u epruveti, čujemo da se rodi manje od 5% djece koju su tako začeli. Nad nekom od te djece eksperimentiraju, nekoju bacaju u kanalizaciju, već ih iz nekih zemalja izvoze, nekoju drže živu, ali smrznutu u frižiderima, a nekoju pokušaju usaditi u maternicu. Čak i od one koju su stavili u maternicu, najčešće se ne prihvati niti jedno, nego umru zbog neprirodnih uvjeta.
Izgleda da je u Hrvatskoj broj ubojstava djece prilikom raznih postupaka vezanih uz oplodnju u epruveti, već premašio broj tzv. “kriruških” pobačaja.
Nije istina da se umjetnim oplodnjama radi u prilog životu. Sve one na razne načine predstavljaju grubo narušavanje Božjeg plana o stvaranju novih ljudi, zanemaruju dužnost brige za spas duša i predstavljaju narušavanje dostojanstva čovjeka. Osim toga, oplodnje u epruveti su povezane još i s masovnim ubijanjem tako začete djece.
Post je objavljen 26.11.2008. u 21:24 sati.