Već dugo Vas nisam spojio sa Kockicom? Vrijeme je!
Tko je čitao moje dnevnike, zna, kako je samo nekolicina radilica preživjela. Prihvatili smo se borbe protiv bezakonja, ali, kao što to oduvijek biva, ljudi su krenuli svojim orbitama.
Jane se otisnula u poslovne transakcije i sve manje vremena imala za lov na zločince. Jakša je otkrio čari ljubavi u svojoj teretani. Marko otvorio novu garažu….
Borgman, kao jedini Borg među njima ostao je …sam. Dobro, ne baš sam, ali… uglavnom. Rastrgan dvojnom prirodom, na mostu između tehnološke utopije Borga, i prirodnih ljepota ove, slabo naseljene Zemlje.
Na zapovjednom mostu, spojen bezbrojnim komunikacijskim kanalima… traži novi izazov. Dvije radilice. Bivši dileri i ubojice, jedino su mu društvo.
- Kapetane!!! Kriza dolazi! Visimo o niti! Mi smo u banani!- vokalni procesor orijaške radilice je ispuštao nesnosno visoke zvukove. Uzbunjen, pogledam prema njemu.
- Upravo je bilo na vijestima! Banana! Kriza!- ponavljao je ustravljeno.
- Radilice prva od dvije! Ti si u Kocki! Borgovoj Kocki. U Splitu. Republici Hrvatskoj (onda mi padne na pamet, možda misli banana-republika), ali za to nije bilo vrijeme. Indikatori tlaka na ventilima borgove radilice su bili u crvenome!
- Kapetane… vijest je došla sa provjerenog izvora! Ja sam u dvojbi!- usklikne moja jadna radilica, pa me prisili na krajnju mjeru. Bratski ga zagrlim, i pritisnem reset ugrađen u odjeljku među lopaticama! Potraje trenutak dok se učita program, i na moje ugodno iznenađenje začujem. Ispravnim glasom.
- Radilica prva od dvije spremna za prijem zapovjedi!-
Ostavio sam ga nepokretnog i spojio se na problematični kanal.
…. Banani…. O niti…. Banke sigurne jer hrvatski građani JOŠ nisu počeli podizati svoje štedne uloge!... banke sigurne… dolazi kriza… stezanje pojasa, i bušenje rupica… štednja… zaleđivanje plaća… županija povećava plaće… ukidaju se besplatni udžbenici… samo za bogate… ukida se besplatno parkiranje… za sabornike… oni rade «odgovoran» posao… ukidaju se božićnice…ne ukidaju se… rekao sam…nisam rekao… bez panike… dolazi kriza
Obilje kontradiktornih informacija me na trenutak hipnotiziralo, naniti se uznemire i krenu u popravljanje oštećenja, otkače me od izvora informacija zemaljski nazvanim televizor.
Bilo mi je jasno zašto je moja radilica izgubila samokontrolu. To je nekada davno bio «ugledni» građanin čije je prihode bilo nemoguće ispitati. Možda je njegovo prethodno postojanje bilo uvjetovano ovakvim porukama, nakon kojih je slijedila panična reakcija. Zapisao sam to u svoju dodatnu memoriju i aktivirao NEXUS, koji je upravo izbacio NOVU PRIČU.
Preko zasebnog kanala pozovem Jane.
- Morao sam resetirati radilicu radi vijesti. Što se to događa?-
- Obilje polovičnih informacija iz najviših slojeva Vlasti. Panika…-
- Osnovana?- upitam Jane, koja je oduvijek imala «dobar nos» za snalaženje u poslovima. Čista Borgova logika je zakazivala, njen «nos» nije.
- Sada je besmislena. Stanovnici su naviknuti na potrošnju i žive preko svojih mogućnosti. Država ide najlakšim putem pa stimulira samo trgovinu i uvoz od čega može ubrati poreze i davanja po automatizmu. Ova kriza će biti još samo kap u moru pogrešnih odluka….-
- Trebam li ja, …mislim Nexus,… uraditi nešto?- MOJ vokalni procesor zastane, hitno pokrenem dijagnostiku.
- Strojarnicu i naoružanje nisi popravio?- odgovorila je protupitanjem.
- Nisam!- tužno odgovorim,- nemam ni materijala ni radne snage!-
- Eto, vidiš. Kako je tebi tako će biti i ljudima. Možda čak i meni! Manjak optimizma, manjak investicija, usporavanje gospodarstva… šaljem ti podatke za Nexus…sada.!-
- Hvala Jane – odgovorim, a ona napravi zabrinut izraz.
- Rekao si hvala???!-
- Jesam…-
- Dolazim hitno. Nešto nije u redu! Od kada si asimilirao MENE, nisi mi rekao HVALA! Pripremi smještaj. Dolazimo svi!-
- Tko to? Pa ostavili ste me….-
- Dolazimo SVI… i pokreni dijagnostiku…vidimo se!-
Post je objavljen 26.11.2008. u 19:37 sati.