Boli me.Naprosto ne mogu vjerovati da ono moje oči čitaju,da moje srce krvari u beskraju,da On to piše..Ne mogu!
Kako poistovjetiti ovakva slova i riječi s njime.S dušom koju volim,sa njegovim srcem koje osjećam da treperi u mom grudnom košu. Zar je sve to istina il moje oči od magle krivo vide? Oh,kako bi bilo lijepo da je ovo drugo točnije..
Zašto je tako završila bajka prožeta silnim i jakim emocijama, gdje su dvoje ludo zaljubljenih aktera okruženi cvijećem i ružinim laticama.??
O ,Bože..ovo je katastrofa.Ovakav kraj..?...!
O ,Bože,samo malo snage mi daj!!
O,Bože,kako živjeti s tim?
Parajući grudi,lomim se sva,izbodena mačevima, pritisnuta tonom ugljena,što mi dušu crnilom boje i probada..
Rasparena hvatam djelove duše i tijela prostorom što bježe od mene. Vražja ruka provlači se utrobom i vadi mi srce krvavo i puno ožiljka. Vadi otvarajući grudni koš i cerekavo gleda me u lice i proždire ga..
Nestajem!Osakaćeno tijelo anđeo podiže i nosi ga u svoje dvore!
Post je objavljen 26.11.2008. u 18:43 sati.