Prije otprilike desetak godina Sarajevom je kruzila prica o tome kako je doslo vrijeme da Alija Izetbegovic i reisu-l-ulema Mustafa Ceric zamijene svoje duznosti.Ostalo je nejasno da li je ova anegdota bila izraz Alijine staticne i vec potrosene politicke taktike ili Cericevih ucestalih uplitanja u javni politicki diskurs.Bilo kako bilo,Izetbegovic je bio prisiljen da obuzdava politicke ambicije nekadasnjeg imama Zagrebacke dzamije,kojeg je prakticno sam ustolicio za duhovnog poglavara Bosnjaka muslimana.Alija je u medjuvremenu umro,a reis Ceric je postao ne samo vjerski vec i apsolutni politicki autoritet medju muslimanima BiH.Tako reci,glavni kadrovik.
Dinamicni i inteligentni Ceric ucinio je da,kako primjecuje pariski Monde diplomatique,"vidljivost i drustvena tezina islama u BiH svakog dana postaju sve veci".Iz toga je proistekla i njegova licna moc.Problem,kao i uvijek,nastaje kad se prevelika moc zloupotrijebi.To se u ovom slucaju ogleda u njenom prelijevanju iz vjerske u politicku sferu-
prostor koji je i bez toga zagadjen nacionalizmom,bezvlascem,korupcijom i organizovanim kriminalom.Ceric se na tom terenu zna ponijeti kao da ima kraljevske ovlasti.Primjer takve umisljenosti je njegov nalog Harisu Silajdzicu da"sjedne i napise novi ustav".Cijena njegove neodmjerene penetracije u poslove dnevne politike placena je sve agresivnijim teizmom.To bi se nekako i dalo podnijeti kad bi reis Ceric bio principijelan,javno osudio i u potpunosti se distancirao od prononsiranih ratnih profitera,pljackasa i mafiji bliskih bosnjackih politicara.Ali,od njega to jos nismo culi.
Islamska zajednica kojom Ceric upravlja ima pravo da brine o ukupnom polozaju svojih vjernika u drustvu i da o tome iznosi svoje stavove.Pri cemu se mora imati na umu jedan od osnovnih postulata demokratije-da je bavljenje javnim poslovima podlozno javnoj kritici.Sto,naravno,vazi i za vjerske institucije.Medjutim,reakcije reisovih propagandista na intervju imama i profesora Medrese Mustafe Spahica,objavljen prosle subote u Oslobodjenju,kao i komentar glavne urednice ovog lista dva dana kasnije,pokazuju da islamska zajednica to nacelo ne uvazava.U saopcenju za javnost,reisov kabinet naziva Oslobodjenje islamofobicnim?!Pozvan je u pomoc i Frojd,a navodne medijske manipulacije okvalifikovane su kao"nastavak genocidne politike koja je nastojala bosanskohercegovacke muslimane zbrisati s lica zemlje"!?
Ova skandalozna optuzba na racun Oslobodjenja samo je radikalni izraz strategije sirenja straha od islamofobije,koju reis Ceric dosljedno provodi,permanentno lamentirajuci nad nepravdom i historijskom sudbinom Bosnjaka.U njegovoj interpretaciji historije,Bosnjaci su narod koji bi,nakon svih tragicnih iskustava,
trebao ostati mentalno zarobljen u okrilju mita o zrtvi.Ceric genocidu u Srebrenici s pravom pridaje sustinski znacaj.Medjutim,posve je druga stvar plasiti muslimane islamofobijom krscanske Evrope i potencirati strah od novog genocida.Ako je tako,zasto onda reis Ceric deklarativno podrzava ulazak BiH u tu istu Evropu?Uzgred receno,reis pritom presucuje cinjenicu da je mnoge Bosnjake muslimane,a o drugim gradjanima da se i ne govori,obuzeo strah od agresivnog vjerskog sovinizma olicenog u vehabijama,od kojih se on nikad nije distancirao.
Drzati Bosnjake u strahu i grcu,uvjeravati ih da su svi protiv njih,te da ih moze spasiti samo"hvatanje za jedno uze",nije najbolji nacin da bosnjacki narod prebrodi zlo i nesrecu koja mu je nanesena.Zato bi ovdje valjalo navesti izjavu americkog predsjednika Frenklina Ruzvelta iz vremena velike ekonomske krize 1933.godine,kad je strah vladao na svakom koraku:"Jedina stvar od koje treba da se bojimo jeste sam strah."
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 26.11.2008. u 14:04 sati.