Umirem...Umirem...Umirem...
Ne znam da li više od boli ili od srama..
Zašto tako čovjek sebe dovede u situaciju,ne želeći nasilno izazvati reakciju,potaknutu glupostima, niskim udarcima, krivim shvaćanjima...Ja sam ispala glupa, vjerujući u njegovu ljubav...Ma budalo..kakva ljubav u virtuali..o čem ti pričaš..
"Jesi glupa", a sto puta sam si to rekla..Nisu svi vanzemaljci koji dožive emocije u tim gabaritima, u tim čudnim svijetovima gdje riječ ima glavnu ulogu i moč ispoljavanja..Svijet ruku,zareza i milion znakova..
Umirem...Sram me..sram me gluposti koje izvedoh, koje osjetih, koje načinih, koje ....volim..
Sram me,,užasno me sram,same sebe,svijeta,,zvijezda ,mjeseca..Sram!
Budalo!Najveća! Do svemira! I oko njega! Budalo!
Ovo je za cijeli život neoprostivo..
Umirem..od boli..
Post je objavljen 26.11.2008. u 00:27 sati.