Kada prvi puta pred svjedocima predajemo Kristu svoj život i svoju smrt, tada je to odlučan korak, možda pače stvarno obraćenje. Smijemo biti sigurni da nas je Bog prihvatio i da nas je osposobio za svjedočenje. Smijemo i možemo se kasnije uvijek nanovo vraćati na ovo prvo životno predanje jer ga je Bog na nama izveo, ali jao nama ako se protiv Boga pozivamo na to predanje!
Obraćenje je proces dug kao i život i moramo uvijek razlikovati svoje vlastite impulse od impulsa Duha Svetoga. Možda i za nas vrijedi kao i za Petra:
Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći sa mnom. No poći ćeš poslije«. Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom, život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš« (Iv 13,36-38).
Prigodom prvog životnog predanja možda smo osvjedočeni da smo nešto izvanredno učinili. Pripravni smo za Isusa izložiti i svoj život, svega se odreći i pri tom sigurno slijediti i Isusov poziv. Pripravni smo poput Petra izići iz čamca i učiniti nemoguće: hodati po vodi (Mt 14,29). Prvi veliki impuls mora se ipak opravdati! Uskoro će nas nadvladati strah od našeg pouzdanja u Isusa: Počet ćemo tonuti i zatajit ćemo ga u našem svagdanjem životu.
Slijedimo li samo svoju vlastitu karakternu sklonost, nećemo nikada naučiti da dopustimo Duhu Božjem da nas vodi: On nas naime opominje da ne slijedimo impulse koji proistječu iz našega karaktera. Djelovanje Duha prepoznaje se tijekom našega života u tome što smo sposobni učiniti ono što ne odgovara našim prirođenim sposobnostima. Tu spada na primjer i spremnost na posve običan, nezapažen život, da budemo ovdje za druge i da nam to ne pribavlja čast i porast priznanja. Dnevno umiranje s Kristom, svjedočanstvo našega proživljenog života važnije je od veličanstvenog impulsa da svoj život položimo za Krista. A neki misle da bi se na temelju njihova osobnog iskustva s Bogom mogli osloboditi političkih i društvenih obaveza. Oni se vrte oko svoga vlastitog doživljaja i zatajuju Isusa!
Opomene Biblije čine nas trijeznima, no one nam ne žele pružiti izliku za odgađanje našeg opredjeljenja za Krista. Slijedi Isusa sada, ovih dana! On će te tada »voditi kamo nećeš« (Iv 21,18) k služenju i svjedočenju.
Heribert Mühlen, "Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana"
Post je objavljen 25.11.2008. u 20:30 sati.