Marketing
o remenju i ostatku modnih dodataka
Bilo je nešto kao, kakva kriza, bog i Hrvati, ko nama šta može i tako to. Ispravite me ako griješim. Tako su mi se činile izjave našeg vrlog premijera koji je valjda po 500.jubilarni put narodski rečeno pojeo govno i opovrgnuo blago telećim pogledom koji u panici pita, odakle vam to, odakle vam to??
E sad, meni je moram priznati to tak normalno. Kad kažu da u Osijeku nema reakcije na mafijaške obračune, ja samo kažem Osijek je umoran za reakcije..
Recimo kad naš premijer kaže kod nas nema mafije pa onda nakon dva dana objavi rat mafiji, malo sam ostala zbunjena:D ili možda nisam. Kad je naš premijer rekao da nema problema u školstvu, pa nakon prosvjeda obavio s dragim zamorcem jedan hitni obavjesni razgovor ni to me nije iznenadilo. Kad naš premijer kaže nebo je plavo, sunce izlazi na istoku, i asvalt je tvrd. E pa ovdje prisutna ja bi ovu zadnju tvrdnju rado isprobala na njegovoj glavi. Jer nekako mu ne vjerujem. A i znate one profesionalne deformacije mog tipa mozgova:) mi SVE VOLIMO PROVJERITI
Ali kad naš predsjednik grune poneku pametnu osjećam se kao solidan stanovnik ove banana republike koja je btw u banani ako niste čuli dužnom to bar preispitati. I zbilja ono što je rekao meni ima smisla. Vod vojnika, s dnevnicom, i svim drugim troškovima...košta jbg. Koga porezne obveznike dakako...i sve je to ok, mislim kad su porezni obveznici Švicarci:) Za naš pojam to su ipak veliki novci. Recimo bila sam na jednoj sahrani i da zbilja smatram da to pucanje bojnim streljivom na kraju zbilja nije nešto što smatram potrebnim. Definitivno tu ne vidim iskazivanje poštovanja tim ljudima. Meni osobno jew to nešto strašno. Znam da s eoko Vukovara lome koplja. Neću ovom prilikom o tomer što ja o tome mislim. Naravno da je tragedija. naravno da je ogromna nepravda napravljena ne samo Vukovarcima nego svima kojima je taj jebeni rat uzeo 10i više godina života. Ali prije nego počnemo sipati mržnju na sve strane meni u toj priči samo sve želim podsjetit na inicijativu jedne velike naše ličnosti (što je povijesna distanca veća velikani bivaju manji) djeca i žene su vraćeni u Vukovar. Uz neki debilni argument tipa svi se oni bore. i nešto kao grad je cjelina. I da o čemu sam počela, Vukovarska ulic ami izgleda sablasno sa svim tim silnim svijećama. NIkako ja ne mislim da se te ljude treba zaboraviti. Ali nema li neki elegantniji način da se to obilježi. Nekako ovo ne vidim kao dovoljno i prikladno. Više mi izgleda kao navika koja puno košta, malo traje i ostavlja puno smeća, E pa i pitam se nešto kao o kakvom remenju on priča? Vrlo teatralno se gospodin s početka priče odrekao svog povećanja plaće od nekih ako se dobro sjećam 1600i nešto kuna...Zbilja je napravio opak zahvat. Nema šta. Ajmo jedan spontani... za Ivu:D
Post je objavljen 25.11.2008. u 17:08 sati.