Prazan je stan
I na stolu tragovi
Pojedene japanske jabuke
Ulice su mokre
I prazne
Kao stan
Postelja zgužvana
I na njoj
Tragovi tvoji
Saginjem glavu
I uranjam lice
Tražim mirise zaostale
Pa da se predam
Sebi nemoćnoj
Slaboj
Od ljubavi
I ništa ne vidim
Do ovješenog kuta
Usne na slici
Okrenutoj prema zidu
Na staroj drvenoj komodi
Zar je važno
Sve je ionako samo
Organizirani kaos
U prostoru gdje jelo
Postaje skulptura
Gdje pas laje na svaki list
Koji proleti
A ja ipak najviše volim
Sendvič na tostu s malo
Rastopljenog sira
U mikrovalnoj
Zvoni mi telefon u glavi
Kao kapi kiše niz oluke
Post je objavljen 27.11.2008. u 16:45 sati.