Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/protivnasilja

Marketing

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama



Danas se održava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama te smo zamolile blogericu Smijeh je tražila da nam pošalje mali prilog, kako ovaj Dan ne bi ostao neobilježen na našem blogu.

Mare


25. studenog - Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

"Nasilje nad ženama događa se u raznim aspektima; od ženskog i obiteljskog pa do društvenog života. Ono obuhvaća narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava žena. Činjenica da je u Hrvatskoj svakih 15 minuta fizički zlostavljana po jedna žena, govori dovoljno o ozbiljnosti problema." (Obiteljski centar virovitičko-podravske županije)


Živimo u brutalnim vremenima. Nasilja ima toliko, na sve strane, u svim segmentima života, da smo postali predozirani. Drugim riječima, polako dolazimo u fazu kad postajemo-imuni.
I znam da vam je više svima dosadilo čitati o pustim borbama za raznorazna prava.
Prava djeteta, prava majki, prava očeva, samohranih očeva i samohranih majki, prava ljudi u istospolnim vezama, u raznospolnim i raznogroznim, prava dupina, ptica, vrabaca i komaraca.

Pa borba protiv ovoga i onoga, protiv pušenja, alkohola, droge, aids-a, debljine, mršavosti, protiv žute štampe, bijelih miševa i borba protiv borbe za bilo šta.

Znam, dosta vam je. Pomislite, vjerovatno, imam dovoljno i svojih problema u životu.
Uglavnom, egzistencijalnih.

Svi su vam tekstovi počeli zvučati isto, zar ne?
Počinje vas iritirati njihova patetičnost i ponavljanje? Da, tako je, i skroz to razumijem.

Zato ću vam samo napomenuti:

Kad bi se netko odlučio napisati tekst svaki put kad neka žena u Hrvatskoj zaplače zbog nasilja nad njom, onda bi takvi tekstovi izlazili…svakih 15 minuta.
Zamislite da vas netko svakih 15 minuta podsjeća na tako teške stvari? Bilo bi nepodnošljivo.

Pa sam se dosjetila kako to možemo izbjeći.
Uzmimo si, svaki dan, naših 15 minuta, i dobro pogledajmo našu djecu. Razmislimo u tih15 minuta što im dajemo od sebe. Razgovor? Razumijevanje? Podršku? Toleranciju?

Jesmo li uglavnom, zbog egzistencijalnih briga, našu komunikaciju sa djecom sveli na
«Jesi li naučio?»
«Ne budi tako lijen!»
«Pusti me sad, nemam vremena!»

I, kao najvažnije, postavimo sebi pitanje
«Jesam li danas bar 15 minuta komunicirao sa svojim djetetom, a da to nije imalo veze sa obvezama, školom, tečajevima iz engleskog, satovima baleta, treniranjem nogometa, vaterpola, karatea, rukometa itd, itd…?»

Znate, puno onih koji dižu ruku na drugo ljudsko biće, samo su nesretna, odrasla djeca, koju nikad, nitko, nije čuo.
Njima nitko, nikad, nije poklonio onih…15 minuta.
I sjetite se, da žene, žrtve nasilja, ponekad trebaju vašu riječ. Trebaju im vaše uši. Nemojte se praviti da ne čujete plač iz susjedstva. Jer, to se najčešće događa jako blizu nas, koliko god mi željeli vjerovati da se događa negdje daleko. Što više puta odlučimo čuti i vidjeti nasilje, manje ćemo o njemu morati čitati.

I po nekom, Ujevićevskom zakonu pobratimstva lica u svemiru, sve ono što se događa nekoj ženi na svijetu, svakih 15 minuta, događa se i nama. Našoj ženi, našoj majci, sestri, i..našem djetetu. I nemojte misliti da to nije i vaša stvar, ili da ionako ne možete pomoći tim ženama.

Uzmite si danas 15 minuta, i onako, bezrazložno, bezuvjetno, djetinjasto i luckasto, samo grlite, ljubite, i volite svoje dijete.
Tako ćete pomoći i ženama, i svijetu.
Kad odgojite barem jedno jedino, sretno dijete na planetu….


Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, cu i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i cisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

Tin Ujević


P.S. Upravo sam procitala odlican post na temu, na blogu Smotani, koji je opisao i svoje uzasno iskustvo.

Svratite i na blog urednice Bugenvilije i pročitajte kako je jučer osjetila nasilje, od šoka nemogavši reagirati. Isto se jednom muškarcu nikad ne bi dogodilo.

Preporučam i post "Sve su prave ljubavi - sretne ljubavi" by Kinky Kolumnistica



Post je objavljen 25.11.2008. u 12:56 sati.