ljubav je uzasna stvar. cisto se ponekad zapitam sta meni to treba... jesu mi potrebne svadje s mamom, lose ocjene... dobro, ocjene i nisu katastrofa... ali dovoljno da budem nesigurna... a onda dodje vecer, pronadjem najudobnije mjesto na darlingovu ramenu i pustim ga da mi u nedogled sapuce na uho...
ljubav je divna stvar!!
zadnjih nekoliko tjedana proteklo mi je u strahovitim oscilacijama. osoba koju sam smatrala jednim od najboljih prijatelja mi vise nije to. ne zato sto ja to ne zelim, ili on.. nego bas zato sto znamo da je to nemoguce i sebicno, ma koliko mi to htjeli... i ne sjecam se kad sam zadnji put toliko plakala. imali smo mi i prije neke svoje faze nepricanja i ljutnje, ali ovo je najgore od svega. znam da se ne ljutimo jedno na drugo i, kako on kaze, veci prijatelji smo bili dok smo se svadjali nego sad... a to me boli. iako sam svjesna da je ovo neko novo vrijeme, predvidjeno za neke druge ljude... uvijek ce biti dio mog zivota, makar samo pasivno...
isto tako, postoji jedna osoba koja me u zadnje vrijeme "do neba nosi i zanosi..."... hee,.. bas tako. i ne znam sta da mislim o tome. ispocetka sam htjela pobjeci, maknuti se... biti kukavica.. ali sada to vise ne zelim. pustit ce nek sve ide svojim tokom.. pa sto bude!=)
Post je objavljen 25.11.2008. u 09:54 sati.