Marketing
"Odijelo čini čovjeka"
Neki dan dolazio je u instituciju u kojoj radim Važan Čovjek. Iz Europske Unije, 'eeeej! 
Na maloj svečanosti gdje ćemo se pred tim Avatarom Kršne i Acquis Communautaire-a svrstati u stroj kao jedan, određen sam za moderatora, te morah obući odijelo. Ono što i jest bio jedan od mnozih razloga što se ne bavim svojim originalnim zanimanjem, ali dobro...vis maior.
E sad - moja šefica me obavijestila da imaju baš dobru kravatu za mene i da je moram obući.
Imaju kravatu - za mene? Ja doduše imam tek dva skromna odijel(cet)a, miješano za sprovode, svadbe, svečanosti, promocije i ine gnjavaže. Te pripadajuće vlastite i u granicama civiliziranosti opstojeće, kravate.
Čemu povrh svega još i taj zahtjev?
Nije čak niti važno jel' to bila poruka
- "ti se ionako debilno oblačiš pa da spasimo stvar" (već sam od iste, naravno posredno kako to i ide u Lijepoj Našoj, čuo koliko plitke hlače se, vlastitom drskošću nošen - usudim obući, te kako mi se, na njezin užas, vidio donji dio leđa kada sam se jednom sagnuo...)
- ili ono još gluplje, a za što čuh da jest zapravo i bio razlog: "plava kravata sa žutim uzorkom je supač radi asocijacije na EU" 
Nego su tu i dvije druge stvari:
manje bitna a) što se mnogi ljudi osjećaju dovoljno superiornima da ti propisuju ne samo koju vrstu odjeće obući (što se ionako traži u desetinama socijalnih prilika), nego kako ona mora točno izgledati
više bitno b) što je sav taj kraval toliko (pre)važan ljudima
I što se svo to formaliziranje odijevanjem kontiunirano poput metastaza širi na sve novije i prije nezahvaćene razine života. Zaboravite i ono altruistično što vam bližnji prodaju "ma nee, pa bitno je da si u čistom i da nisi podrapan". Uglavnom lažu i ipak vas (ne)svjesno procjenju i u ladice svrstavaju, baš prema onom kako ste se obukli. Jesemu pa živimo u vremenima medijskih modnih gurua i ocjena od 1-10 "za stil".
I kada pred najbanalnijom i najnevažnijom institucijom poput hebenog diskača ili ispraznog lounge bara za retardiranu "zlatnu djecu" stoje razne modne policije i ne puštaju ljude u tenisicama unutra. Fakat, što očekivati....
Jednom smo npr. ja i jedan prijatelj išli zajedničkim prijateljima koji rade u industrijskom gigantu u državnom vlasništvu. Dođemo na portu, on u odijelu i s aktovkom poput poštanske torbe, ja u jakni s austrijskim maskirnim šarama & ruksakom. Naravno, kolega mi je prošao kao nož kroz putar, ni kuda ni kome, samo pozdrav pun štovanja u prolazu i hop u lift. A ja - završio na pretresu ruksaka, uz pogled ispod oka, ruku na pištolju i "dajte osobnu". Za dlaku sam fasovao rektalni pregled.
To što je on u ogromnoj aktovki mogao prošverati uransku bombu i pet paklenih strojeva, nije bitno. Pa kud bi takav čovjek i po' s kravatom to napravio?! To će sigurno napraviti ovaj šumasti u maskirnoj....Dragi teroristi, eto vam besplatnog savjeta ;)
Godinama sam slušao od stare, makar otišao i tek vidjeti kada mi je ispit na faksu:
Jesi li se pristojno obukao?
Da me valjda ne bi vidio slučajno neki profesor i onda koju godinu poslije prepoznao na ispitu "a-ha! to je onaj koji hoda kao klošar!" te mi stisnuo pripadajući vritnjak i srušio na ispitu. Što je najgore, poznavajući neke na instituciji, čisto moguće....
Uostalom, prošle godine je i bila mini-afera kada je neki profesor na ekonomiji mislim, srušio studenta, tj. poslao ga na presvlačenje jer je na ispit u vruć ljetni dan došao u skraćenim hlačama ispod koljena, ali ne i da pokrivaju gležanj. Jer je gležanj ultimativna uvreda instituciji.
Poput prsta u oko akademskom obrazovanju i svoj civilizaciji koju smo do tog zlehudog trenutka otkrivanja gležnja izgradili.
To što studentice mogu u minjaku obaviti isti ispit, nema naravno veze....ali neću dalje elaborirati, previše puta sam se uhvatio u koštac sa svima ostalima koji su protiv ove moje uravnilovke....
Sretoh kolegu s faksa jednog prevrelog ljetnjeg popodneva negdje u Vukovarskoj. Štoimaštonemakakositaktakgdjeradišblabla. Radi u Državnom inspektoratu.. Bojte, se prijestupnici!
Primjetim da ima košulju s dugim rukavima
"Jel' ti vruće u tim dugim rukavima?"
"Pusti, sretan sam i da ne moram bit' u odijelu. Oni to odrede kao u JNA, od sada svi nose/ne nose odijela. A u dugim rukavima sam jer moj šef kaže "košulja sa kratkim rukavima NIJE košulja!"
"..........."
Jedan dragi fakultetski i širi prijatelj je sanjao kako će biti prvi odvjetnik u Zagrebu bez kravate. Nije imao čak niti posebno klišeiziranog principala kada je kod njega pripravničizirao. ALI ljudi sami, tj. stranke jednostavno nisu dobro reagirali na odvjetnika bez kravate. Njima se čini da onaj uglađeniji s kravatom, dok šmirantski besjedi, lagano kao povjetarac kružeći rukom uokvirenom u Rolex - iste manje brlati za novac i generalno drek pretvara u zlato. Frend me uvjerava da je to nažalost tako, jer se ukorijenilo. Pravnik, nekmoli gospon The Odvjetnik bez kravate je poput sjene od čovjeka i naravno - nikakav profesionalac.
Rijetki su odvjetnici koji u zgradu općinskog suda u Zagrebu i u sudnicu mogu ući sa stetsonom na glavi, poput tate jednog mog dobrog kolege iz srednje. Za to trebaju desetljeća iskustva, ugleda, tvrde glave bosanske i naravno, ludosti da svi na kraju dignu ruke od tebe i nenormalno postane normalno. Ali, quod licet bovi, non licet Iovi....
Treći kolega je fasovao i šire od ovdje zadane teme. On je, uredno utegnut u odijelo i u tu nužnu i velecijenjenu šarenu krpicu ispod vrata dolazio na odvjetničkopripravnički posao - ali na biciklu. Dok mu gazda nije rekao da bi ga "mogle vidjeti stranke", pa da više tako ne dolazi.
Mogle bi ga vidjeti - i?
Rasplakati se? 
Pomisliti da je lud? 
Da ne zna ništa o pravu? 
Da je u duši pokvarenjak? 
Što??
Na biciklu se, barem po uvriježenom narodnom mišljenju, voze samo bedaci, niškoristi, te pravne anafalbete koje oko sebe šire suštu nesreću.
A da nije niti u odijelu - onda je sam sotonin izaslanik.
Kako to nije znao?
Post je objavljen 24.11.2008. u 17:34 sati.