- petak popodne baka i deda dovezli Vitu
- odvezli ostatak starih ormara
- mi preokrenuli Vitinu sobu i ustanovili da fali tepih (kako nam to prije nije palo napamet ? )
- u subotu ujutro se Vito probudio u 6
- nakon jutarnjeg razvlačenja nas dvoje van, a mužić ostao pospremati stan
- uplatili loto i podigli dobitak od prošle subote
- zatim mesnica, pekarna i frizer. Dok se mama šiša dijete razgovara sa frizerkom i pikira zdjelicu sa karamelama
- slijedeća postaja „Ivica i Marica“ tako se nekad zvao dječji dućan na uglu Maksimirske i Mašićeve, a ja ga i dalje tak zovem. Izašli smo u suzama, jer mama nije htjela kupiti ogroman lego vlakić, samo neke bodije i majce, bez veze
- u dućanu sa špecerajem se malo smirio jer je dobio obećano kinder-jaje
- ispred zgrade naletili na tatu koji je išao kupiti tepih ali hoće i Vito s njim i uspio ga nogovoriti, metoda standardna
- kupljen je naranđasti tepih sa medekima i mali stolić sa dvije male stoličice isto naranđaste, baš je slatko
- poslije ručka mali i veliki odspavali, a ja u miru pročitala novine
- popodne mužić napravio kremšnite, khm, sinoć oko ponoći pojedena posljednja
- dobila na lotu (opet, dvije subote za redom) ne puno ali čovjeka veseli
- u nedjelju nisam mrdnula iz kuće ,a nije mi se ni dalo
- mužić ujutro otišao na plac
- oko 11 njih dvojica na dugu šetnju grad
- a ja gurnula piceka u pećnicu i uživala u dugom tretmanu u kupaoni (piling, maska, kremice razne)
- kad su se vratili iz grada, Vito je sjeo za stol „ ja bi jucak“ al ručak još nije bio gotov pa se morao malo strpiti
- za ručkom je jedući mlince rekao „to nisu minci, to je bitva“
- poslije ručka kolektivno spavanje u trajanju 2 sata , naravno da se navečer baš i nije moglo zaspati
- sveukupno sam oprala i speglala 4 mašine veša
Post je objavljen 24.11.2008. u 14:06 sati.