Uvod... Kako ne znam stavit (za sada) you tube sadržaj, ostavljam link. Riders In The Sky (Plava Trava Zaborava)
Prošlo je nešto manje od godine dana kako sam slušao zadnji put Plavu travu. Nebi vjerovali, ali listajući Gloriu, pronašao sam članak u kojem Mila Elegović priča o probama s tim bandom i kako je veseli prvi nastup u subotu 22.11. Gledam i gledam... Ekipa svira u SAX-u?!? Ne da idem nego sam već tamo!
Ne mogu reći da sam neki veliki poklonik Country glazbe, ali da me zna fino opustiti i da živim u mašti u nekom virtualnom svjetu divljeg zapada, to mogu potvrditi. Svaki Tex Willer koji izađe u meni pobudi iščekivanje. Kada ga čitam, onda sam još više u tom svijetu. Prije dva mjeseca sam zbog financijskih poteškoća morao odlučiti čega ću se odreći. Stripovi kao takvi su mi oduzimali puno love i odlučio sam kako sam ipak trenutno više vezan za Texa nego Zagora (Zagor ima i više edicija pod kojima izlazi). Lagao bi kada bi rekao da ne volim pročitati potonjeg (posebno kada su se pojavili crtači koji vrlo vjerno crtaju kao što i sam Ferri), ali Tex je trenutno primat. Uglavnom, da se vratim na temu... Očekivao sam cijeli tjedan taj koncert i jedva sam dočekao subotu.
U SAX smo malo kasnili. Mislio sam da neće biti baš puno ljudi. Na kraju se ispostavilo da je sasvim solidno popunjen. Kada je počeo prvi set osmjeh mi se razgalio licem. Kažem, nisam neki ljubitelj i da me pitate nabrojiti tri poznata američka country pjevača bilo bi „Hm...“, ali sam uživao. Iznenađenje za publiku je bio drugi set u kojem se pojavila i Mila. Gledao sam je nedavno u kazalištu u predstavi „The Full Monty“. Pjevala je odlično (iako nije bila među glavnim akterima). Od ovog sam očekivao puno i puno smo dobili. Žena se odlično snašla. Svaka joj čast. Ako će uskoro svirati u „Fort Apacheu“ bome ću se i tamo zaputiti. Ionako sam dužan ručak ili večeru.
Kako nebi sve ostalo na njima, iznenadio me i drugi band koji je svirao nakon njih. Ne mogu se pohvaliti da sam ih poznavao (ali čuo jesam za njih). Pick Siebner je band koji svira također country s tim da koriste i bendžo. Iako niste poklonici countrya svakako preporučam poslušati par njihovih obrada Johnnya Cashea. Bradurine, malo manje brade pomalo neuredne, duboki glasovi, traperice sa hozičima... Savršeni su izgledom (kao da su ispali iz filma „O Brother, Where Art Thou?“ i garantiraju smijeh barem tako. Kažem, obrade su im super i svakako ih preporučam. Od jednog koncerta ili preslušavanja CD-a nećete umrijet.
------------------------------------------------------------------------------------
Kratka povijest banda Plava Trava Zaborava:
Prvu Yu country & western grupu Plava Trava Zaborava osnovao je gitarista Eduard Matesić 1982 godine na inicijativu Dražena Vrdoljka (koliko se ja sjećam, ime su dobili po plavoj travi u državi Kentucky). U grupi su bili: Rajka Sutlović (vokal), Branimir Pif Bogunović (akustična gitara, harmonika), Vatroslav Markušić (violina), Davor Rodik (pedal steel gitara), Vladimir Georgev (bas gitara), Pavle Balenović (banjo) i Hrvoje Bini Galeković (bubnjevi). Grupa se odlučila za klubski rad što joj je omogućilo česte nastupe 82/83 godine u "Country klubu" i 83/84 u Zagrebačkom klubu "Lapidarij". 09/05/1984 usljedio je prvi veliki koncert u Zagrebačkom GSC "Kulišić" gde je snimljen i njihov debi album "Live". Album je miksan u Režiji 4, Radio Televizije Zagreb. Album su producirali Plava Trava Zaborava i Mladen Škalec. Na albumu su se našli country standardi "Will the circle be unbroken" i "Foggy mountain breakdown", western swing "Take me back to Tulsa" koje bi ujedno i izdvojio sa albuma. Vatroslav Markušić i Pavle Balenović su ubrzo napustili grupu a grupi se pridružila Mirta Pleteršek (fiddle).
1985 za Jugoton objavili su drugi album "Country" u produkciji Stipice Kalođere. Album je snimljen i miksan u studiju "SIM" u Zagrebu. Sve aranžmane uradili su sami i pored country standarda na albumu se našla i prva pjesma koju je napisao Eduard Matešić "Yugo goes to Nashville". Na albumu su kao specijalni gosti svirali i pevali Margita (EKV) klavir u pjesmama "Shot full of love" i "Evangeline", Vesna Srećković vokal u pjesmi "Take me home, country roads" i Senad marimbas u pjesmi "Voila, an American dream".
Tijekom 1986-e godine grupu je napustila Mirta Pleteršek a grupi se pridrušio Rista Ibrić (fiddle) sa kojim je u stalnoj postavi snimljen i treći album "Hat trick". Album su producirali Brian Hodgson i Gerry Hogan i snimljen je i miksan u studiju "Jugoton" u Zagrebu 1987 godine. Na albumu su kao specijalni gosti svirali i pjevali: Oto Pestner (vokal), Vanja Lisak (klavir), Marjan Krajina (harmonika), Hrvoje Hegedušić (Yamaxa DX-7), Brian Hodgson (bas) i Gerry Hogan (akustična gitara). Na albumu su se našle dvije nove kompozicije Eduarda Matešića "Burning my love", "The day you said goodbye" i kompozicija "Oh Maryanne" (po mome, prerada pjesme „Marijana“) koju su napisali uz Eduarda Vlaho Paljetak i Rajka Sutlović. Sa albuma bih pored navedenih kompozicija izdvojio i obradu Neil Young-a "Get back to the country".
12/13 kolovoza 1988 održali su koncert u "Bernardinu" u Portorožu sa kojeg je usjledio i 4 album to jest drugi koncertni objavljen za RTV LJubljana pod imenom "Dance all night". Album je producirao Eduard Jimmy Matešić i snimljen je u studiju "Tivoli" u Ljubljani. Naravno ovaj koncert ostat će zapamćen sa efektnom najavom Dražena Vrdoljka. Na koncertu je pored stalne postave svirao akustičnu gitaru i pjevao Zlatan Živković. Na albumu su se našle nove kompozicije Eduarda Matešića "Dance all night", "Downtown girl", "Mahagony eyes" i "Lord have mercy on me", kao i kompozicija Rajke Sutlović "I slipped your mind".
Peti album "Plava Trava Zaborava" objavili su 1990 za Jugoton u produkciji Eduarda Matešića, Branimira Bogunovića i Dragutina Smokrovića. Ploča je snimljena u studiju "Tivoli" u Ljubljani a snimatelj je bio Aco Razbornik. Na albumu su pored stalne postave svirali i pjevali: Dragutin Smokrović (vokal), Hrvoje Marjanović (klavir, prateći vokali) i Ksenija Erker (prateći vokali). Na ovom albumu po prvi put našle su se sve autorske kompozicije, Đorđa Novkovića, Rajka Dujmića, Zrinka Tutića i obrada pjesme Danijela Popovića "Julie". Sa albuma bi još izdvojio kompozicije "City streets", "I miss you girl" i "I've got a girl".
Grupa je poslije objavljivanja albuma nastavila sa radom u inozemstvu i 1992 godine Crazy Music je objavio Cd kompilaciju na kojoj su se našli drugi i treći album. Povodom 16 rođendana 14 svibnja 1998 godine održali su koncert u Zagrebačkom OTV Domu koji je zabilježen kao posljednji album "16 nam je godina tek" objavljen 1999 godine za Croatia Records. Na koncertu su pjevali kao specijani gosti Aki Rahimovski "Godine prolaze", Severina "Trava zelena", Oliver Dragojević "Cesarica", Goran Bare "Vrijeme je da se krene", V.Kočiš Zec "Zadnja ruža", Vanna "Always on my mind" i Divas "Children go where I send thee".
Diskografija
Albumi:
Live! (Jugoton 1984)
Country (Jugoton 1985)
Hat trick (Jugoton 1987)
Dance all night (RTV LJubljana 1988)
Plava trava zaborava (Jugoton 1990)
Country & Hat trick (2 Lp's on one Cd Crazy Music 1992 kompilacija)
16 nam je godina tek (Croatia Records 1999)
Preuzeto sa B.S BalkanUK Team (i dodani neki moji komentari)
Post je objavljen 24.11.2008. u 11:48 sati.