Vjesnik, 2008-11-18
Skupine za pritisak
Ovaj tekst mogao bi se nasloviti kao čitateljeve asocijacije. »Nedostaje li inženjera zakočen je svaki razvoj«. »Sve je više izložbi alatničastva u svijetu«. »Hrvatska dvoji o nuklearkama«.
»Nedostaje li inženjera zakočen je svaki razvoj« naslov je teksta u »Panorama Ingenieurkarriere« tjednika VDI-N (10. listopada). »Nema više regije u zapadnom dijelu SR Njemačke gdje ima nezaposlenih inženjera... U Baden-Württenbergu ih nedostaje najmanje 12.000«. Najviše nedostaje inženjera strojarstva, slijede oni elektrotehnike koji se traži više od elektroničara. Međutim, traži se i dosta arhitekata i građevinara. Vjerojatno je ta ocjena napisana neposredno pred početak najdublje krize koju su izazvali pohlepni mešetari.
Treba li čitateljstvu Vjesnika tumačiti što se o toj temi moglo pročitati na stranicama tog dnevnika. O svemu je višekratno pisano u rasponu od više od dvadesetak godina. Druga asocijacija. »Sve je više izložbi alatničarstva u svijetu«. Primam brojne časopise. Jedan od najsnažnijih trendova u svijetu proizvodnje je sve dinamičniji porast broja izložbi na kojima se izlažu alati i ostala potrebna oprema za njihovu proizvodnju. Pred deset godina tadašnja čelnica sindikata nas je uvjeravala da valjda nećemo djecu obrazovati za alatničare, to zastarjelo zvanje. Na to joj je odgovoreno tekstom: »Ne slažem se s izjavom Vesne Kanižaj o alatničarima, jer bez alatničarstva neće se moći ne samo u 21. stoljeću, poučan je primjer portugalskog izvoza (Vjesnik, 12. rujna 1998.). A o alatničarstvu se ne vodi pretjerano računa ni na našim tehničkim fakultetima.
VDI-N objavio je 17. listopada tekst naslovljen: »Količina struje iz nuklearki bit će do 2050. najvjerojatnije učetverostručena«. Taj kratki tekst pokazuje kako hrvatskom novinarstvu nedostaje jedna rubrika u dnevnicima koja bi pisala o sličnim problemima. Da se precizira. Piše se o tehničkim proizvodima: računalima (nisu kategorija izvan tehničkih proizvoda), audio-opremi, vozilima... Ali ne piše se sustavno o tehnici kao temelju materijalne kulture. Ali i o tome da su tehnički i gospodarski ciljevi uvijek u funkciji društvenih ciljeva. O kojima odlučuju izabrani predstavnici naroda, političari. A na njihove odluke često utječu, ne samo u Hrvatskoj, skupine za pritisak. Takve su, na primjer, lažni zaštitnici prirode (izvana zeleni, unutra crveni) kao što su hrvatski ekolozi. Ali, slično se ponašanju, na primjer, u Njemačkoj. Pa zato njemačko pučanstvo plaća struju bitno više nego ono u Francuskoj.
To su oni koji bezrazložno napadaju plastične, preciznije polietilenske vrećice, bisfenol A (sporedno). Puno je gore što se suprotstavljaju gradnji spalionica, hidrocentrala, nuklearki, centrala na ugljen.
Evo primjera. Na nedavno održanom Forumu, koji već niz godina organizira Intercon, čulo se pitanje iz publike: »Zašto u energetskoj strategiji nisu predviđene hidrocentrale kada ih na istim rijekama imaju Austrijanci i Slovenci«. Odgovor je glasio, to su nam pokopali zeleni. A vodeća stranka se unaprijed ogradila od nuklearke. Međutim, struka se drukčije izjasnila - hoćemo nuklearku.
Za slične rasprave treba puno više prostora od pisama čitatelja ili eventualno Vjesnikovih »Stajališta« (jedinstvene rubrike na ovim prostorima).
Igor Čatić
Tekst je prezentiran uz odobrenje Igora Čatića
------------------
PROF. DR. SC. IGOR ČATIĆ, DIPL. ING, ZAGREB: »HRVATSKA SE KUPA U KRVI«(2)
Tko je prihvatio da se Hrvatska mora prije ulaska u EU pridržavati nekih obveza?
Hrvatska se »kupa u krvi«! (Novi list, 11. listopada). Svejedno, ubojstva ili samoubojstva, radi se o posljedicama. Valja se zapitati o uzrocima. Toliko hvaljena financijska industrija (što oni proizvode?), s prinosima od 30 pa i više posto godišnje, već sada izravno utječe na onu jedinu koja stvara istinsku novu vrijednost. Makar ona iznosila koji postotak. Hrvatska barem s tom industrijom već odavno nema problema. Ima je sve manje. Barem velikih sustava koji mogu odgovoriti zahtjevima suvremenog svijeta. Ali bojim se da bi ta tako hvaljena financijska industrija mogla povući za sobom i onu turističku koja nam ipak stvara prihod na razini koliko trebamo otplaćivati inozemstvu godišnje kamate a možda i dio glavnice.
Velik sustavi nisu slučajno navedeni. Oni su se snašli, ali se bojim da će se situacija u Hrvatskoj dopunski pogoršati, jer su sada ugroženi srednji i mali izvoznici. Naime dramatično se približavaju neki strogo definirani rokovi. Na primjer za usvajanje hrvatskih normi ili uvođenje REACH-a.
Napori pojedinaca nisu dovoljni
Hrvatsku zabavljaju prijatelji ovoga i onoga sa zabranom plastičnih vrećica ili kako su ugrožene trudnice koje piju iz navodno opasnih polikarbonatnih bočica. Odnosno kako je potrebno filtrirati vodu za piće kako bi se iz nje uklonile kemikalije???. Pa onda ni 100 pametnih, tzv. šerifa i federalista kako ih naziva guru hrvatskih ekologista Vj. Piršić, nije dosta da popravi štetu koju čine nekoliko ambicioznih promicatelja stranih interesa, koje guru naziva bandom zelenom (Večernji list, 3. listopada).
Nejasno je tko je prihvatio da se Hrvatska mora godinama prije ulaska u EU pridržavati nekih obveza. Kao npr. da mora do nekog roka usvojiti sve europske norme.
O važnosti usvajanja europskih normi do kraja 2008. već se pisalo. Ono što je tragično, zbog vremenske stiske prevode se samo naslovi. Ako su prijedlozi prijevoda takvi s kakvima se susrećem čitaju opća pojava, bit će to stručna i jezična katastrofa. Napori pojedinaca nisu dovoljni. A što je s prijevodom cijelih normi. U tom kontekstu muči me jedna riječ njemačkog podrijetla, Gleichschaltung. Prevedeno u globalistički iskaz, jedan jezik, jedan izvor i svi mislimo isto. Ali naš se jezik bitno razlikuje od tog drugog.
Međutim puno više me brine tekst kojeg mi je ljubazno stavio na raspolaganje ugledni hrvatski toksikolog i čitateljstvu »Vjesnika« poznati autor, prof. dr. F. Plavšić.
Svoj tekst je naslovio: Možda prestane hrvatski izvoz kemijskih proizvoda u EZ-u. Evo nekoliko naglasaka.
Neodgovorno ponašanje
»U Europskoj zajednici je u srpnju 2007. uveden novi sustav gospodarenja kemikalijama REACH (Registracija, Evaluacija i Autorizacija Kemikalija). ... Ni jedna tvar koja dolazi na europsko tržište u količinama većim od 1 t/godinu i nije detaljno ispitana prema propisanim normama neće se moći pojaviti na europskom tržištu.
Isto se odnosi na proizvode sastavljene od više tvari. ... Zbog dugotrajnosti procesa određen je rok za predregistraciju koji istječe 1. prosinca 2008. Predregistracija je jednostavan postupak prijave tvari u Europsku kemijsku agenciju iz Helsinkija, a izrazito je važna. Ono što ne prođe postupak predregistracije više se neće moći uvoziti u EZ od 1. prosinca 2009. godine, što je veliki problem, osobito za srednja odnosno mala poduzeća. Potpuno je svejedno jesu li u pitanju čelične cijevi, cement ili lavandino ulje. Ono što nije predregistrirano ne može ući na europsko tržište.«
Tko je odgovoran za stvarno stanje, usprkos naporima nekih dijelova državne uprave i asocijacija gospodarstva? Svatko tko zakasni, ne će izvoziti. Jesmo li svjesni posljedica takvog našeg neodgovornog ponašanja?, reagira prof. Igor Čatić iz Zagreba.
Tekst je prezentiran uz odobrenje Igora Čatića
------------------------------
Vjesnik, 2008-11-13
Hrčak kao šoping centar
Članak Ane Švob »Ambalaža na drugi način« njezin je ne samo najbolji članak u rubrici »Zaštita okoliša«, nego i jedan od najčitanijih u povijesti časopisa »Polimeri«. Kako to znam? Zahvaljujući Hrčku - portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske.
U trenutku pisanja ovog teksta, u njemu se mogu pronaći podaci o 167 časopisa koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, gotovo njih 80 posto. Na portalu je moguće pronaći već sada više od 25.000 članaka s bibliografskim podacima i punim tekstom.
Osnovna ideja o portalu potekla je iz Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva (HIDD). Izrađen je i radi uz potporu Ministarstva, a realiziran je u Srcu. Još jedan podatak vrijedan je pozornosti. U listopadu 2008. portal je imao oko 8000 posjetitelja.
Koje si je ciljeve postavio HIDD pri osnivanju? Osigurati besplatan otvoren pristup znanstvenim i stručnim radovima iz domaćih znanstvenih i stručnih časopisa zainteresiranima u zemlji i svijetu. Omogućiti uredništvima domaćih znanstvenih i stručnih časopisa da budu izravno ('on-line') dostupni u roku nekoliko dana bez velikog informatičkog znanja, često i prije objave tiskane inačice.
Time se omogućava hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima bolja vidljivost u svijetu, što pridonosi većoj čitanosti, vjerojatno i citiranosti. Navedeni tekst Ane Švob čitao se, prema evidenciji Hrčka, 683 puta, a skinut je s mreže 334 puta. Znatno više od broja čitatelja tiskanog izdanja.
Istodobno, Hrčak omogućava poreznim obveznicima uvid u rezultate znanstvenih istraživanja, ali i u sadržaj znanstvenih časopisa. Sve je to financirano i njihovim novcem (barem onaj dio koji se publicira u tim časopisima). Oni na to imaju pravo.
Hrčak omogućava sniženje troškova uredništvima za njihovu nazočnost na mreži, jer sada svako uredništvo ne mora plaćati razvoj vlastita softvera, održavanje hardvera, sigurnosne kopije... Znanstvenoj, stručnoj i ostaloj zajednici omogućeno je da čita bitno veći broj časopisa, a velika je i ušteda u vremenu jer se ne mora odlaziti u specijalizirane stručne knjižnice. Hrčak je svojevrsni šoping centar. U njemu se čita (kupuje) i ono što se nije namjeravalo čitati, a našlo se na portalu (police).
Igor Čatić
Tekst prezentiran uz odobrenje Igora Čatića
-------------------------------------------------------------
Post je objavljen 24.11.2008. u 05:31 sati.