Evo da se pohvalim. Imam novu prijateljicu.
Prije desetak dana primijetila sam kako nam po kući zuji pogolema i poprilično tusta muha zunzara.
Iđe mi je na jetricu jer je posebno aktivna ujutro kad me nemilice budi.
Kako je opće poznato, muhe su ubitačno dosadne pa tako i ova moja. Zuji li ga zuji i to najčešće oko spavačeve glave. Komentare o fekalijama, molim, zadržite za sebe.
Razmotrila sam jedno munjevito umorstvo novinama, ali kvragu, muha je toliko velika da mi nije lako poduzeti taj dešperatni korak. Kao da ubijam vrapca, štajaznam... Na koncu sam odlučila prihvatiti mogućnost da Pucka - tako sam je nazvala - prezimi kod mene u stanu.
Nažalost, Pucka nije baš najpametnija među muhama. Do sada sam joj tri puta spašavala život; izvadila sam je iz kavenog soca (vidi sliku, u ovoj se šalici par minuta kasnije ugovnala do preko krila), ondak sam je iste večeri izvadila iz WC školjke gdje je plutala s nožicama na gore, a danas ujutro spašavala sam je iz sudopera, tj. još jedne kavene šalice pune vode.
Ukućanima sam zabranila da je diraju, jer je to ipak moja Pucka. Kada je dugo ne čujem i ne vidim te pomislim da je možda ipak skviknula, uvijek me iznenadi - najčešće izleti iz kante za smeće. Ne znam je li moguće da Pucka dočeka proljeće, ali kad je već tu, neka je. The more the merrier. Kad čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.
Post je objavljen 24.11.2008. u 00:25 sati.