Pojavio se ispred mene u svom najboljem izdanju. Predivno je izgledao. U svakom drugom trenutku uživala bih gledajući ga ali ne i u ovom.
Pogledala sam ga, osjećala sam kako bijes pomiješan sa panikom u meni raste. Počela se se derat "Odlazi iz mojeg života!!!!!!!" i krenula prema njemu pokušavajući ga zgrabit i ogrebat i ugristi ali nešto me je vuklo unazad.Nisam mu se mogla približit. U jednom trenutku pričinilo mi se da se osmjehnuo najslađim osmjehom koji mi je znao uputiti, možda se malo podsmijehnuo isto ali činio se i nekako tužan. A ja sam i dalje urlala da odlazi iz mojeg života, da me pusti na miru.
Spustio je glavu i nestao.
Trgnula sam se.Otvorila oči dok je srca malo ubrzano tuklo. Nema ga. Pogledala sam okolo. Nema ga.
Bio je to samo san. Još jedan od mnogih.
No sada sam mu rekla da me pusti, da ode....
Možda je to trebao biti završetak, zatvaranje knjige? Možda me demoni više neće progoniti?
Nadam se.
Zatvorila sam oči i zaspala...ničeg se ne sjećam više. Noć je bila mirna..... :)
Post je objavljen 23.11.2008. u 21:45 sati.