Nakon posta blogerice Gustirne, nastavljamo sa školom. U svakoj školi postoji Vijeće roditelja koje bi trebalo na neki način biti most izmedju roditelja/učenika i škole. Blogerica Rudarka članica je jednog takvog Vijeća roditelja. Zamolili smo ju da o svojim (lošim) iskustvima napiše post.
Možda neki od vas imaju i dobrih iskustava? U svakom slučaju, izmijenimo iskustva i ideje jer bi upravo rad ovakvih Vijeća mogao doprinijeti poboljšanju vrlo loše situacije po školama. Pišite, savjetujte, ostavljajte linkove na korisne tekstove ili organizacije.
Mare
P.S. Pišite nam na mail, šaljite nam prijedloge tekstova i vaših iskustava......i poduprite našu akciju postavljanjem banera na vaše blogove i web stranice. Hvala unaprijed.
Rudarka:
Kako sam članica Vijeća roditelja u jednoj seoskoj školi, uredništvo me pozvalo da sudjelujem u ovoj blog-akciji svojim malim doprinosom.
Slijedi frustrirajuća priča o radu Vijeća roditelja jedne seoske škole. Što nažalost nije jedini primjer. Predstavnik roditelja u razredu moje kćeri (osnovna škola) nalazi se otprilike u istoj situaciji.
Kome nije poznato o čemu se radi, evo prvo malog uvoda i pojašnjenja.
U najnovijem “Zakonu o obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi", NN 87/08 u članku 137 piše:
Članak 137.
(1) U školi se ustrojava vijeće roditelja.
(2) Roditelji učenika svakog razrednog odjela između sebe biraju jednog člana u vijeće roditelja, a u školama u kojima se školovanje ne provodi u razrednim odjelima sastav vijeća roditelja uređuje se statutom.
(3) Vijeće roditelja između sebe bira predsjednika i zamjenika predsjednika.
(4) Vijeće roditelja daje mišljenje o prijedlogu školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada, raspravlja o izvješćima ravnatelja o realizaciji školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada škole, razmatra pritužbe roditelja u svezi s odgojno-obrazovnim radom, predlaže mjere za unapređenje obrazovnog rada, predlaže svog člana školskog odbora te obavlja i druge poslove u skladu sa statutom škole.
(5) Ravnatelj škole dužan je u najkraćem mogućem roku obavijestiti vijeće roditelja o svim pitanjima od općeg značaja za školu.
(6) Ravnatelj škole, školski odbor i osnivač dužni su, u okviru svoje nadležnosti, razmotriti prijedloge roditeljskog vijeća i pisano ga o tome izvijestiti.
Članica Vijeća postala sam više-manje slučajno. Vjerojatno kao i svi ostali. Izbor se odvijao u tadašnjem prvom razredu tehničke škole našeg omanjeg mjesta (nismo čak ni županijsko središte) ove Lijepe naše. Na prvom roditeljskom sastanku, manje od mjesec dana nakon početka školske godine birao se predstavnik razreda u tzv. Vijeće roditelja. Jedna me mama poznavala po prezimenu (dok se drugi uopće nisu poznavali), pa me prozvala kod biranja predstavnika, a ja nisam mogla odbiti ponudu i tako sam upala u to "čudo".
I sad se vi ili u ovom slučaju ja kao osvješteni roditelj jednog teenagera veselo baci na rad u Vijeću roditelja. Malo morgen.
Vijeće roditelja sastoji se od po jednog predstavnika iz svakog razrednog odjeljenja. Znači, koliko razreda u školi, toliko predstavnika. Na prvi ih sastanak poziva ravnatelj, gdje se bira predsjednik i zamjenik, dok bi na svaki slijedeći (još barem jedan godišnje) trebao sazivati predsjednik. Postoji i tzv. Vijeće učenika, u koji ulaze po jedan predstavnik razreda - učenik koji rade neovisno o Vijeću roditelja, te o čijem radu znam još manje nego ovom svom.
U toj prošloj školskoj godini imali smo prvi i nažalost jedini sastanak. Ravnatelj nas je na tom sastanku upoznao sa svom mogućom statistikom vezanom uz upise u gradu, u županiji, na nivou cijele Hrvatske itd. Jedna dosta impresivna prezentacija srednjoškolskog sustava. O našim pravima i obavezama - ništa. O "crnoj" statistici - bilo kakvim problemima i ispadima u prošloj školskoj godini - ništa. Doduše, u tom trenutku kao "friški" član Vijeća nisam ništa primjećivala.
Kao što rekoh, niti jedne riječi nije bilo o statistici problematičnih učenika (ima li problema i kakvih?), problemima učenik - nastavnik ili bilo čega što izlazi iz okvira "normalne" nastave. Izabran je i predsjednik Vijeća. Poslije sam shvatila da je to jedan roditelj koji je već bio par godina u Vijeću i već je bio predsjednik godinu prije.
Daljnji rad Vijeća ovisi o predsjedniku koji bi morao dalje sazivati sastanke. Zašto to nije učinjeno prošle godine - ne znam. No, više se nismo vidjeli.
Ove godine sam se sama predložila za nastavak ove funkcije, na olakšanje ostalih roditelja u razredu. Željela sam vidjeti kamo će me ova funkcija dovesti. Imala sam volju naribati nos ravnatelju ako nam ponovi istu prezentaciju od prošle godine, s time da se nisam planirala eksponirati prije proglašenja predsjednika da mi ne uvale tu funkciju. Nisam sigurna da bi moje nepoznavanje ljudi u našem malom mjestu bilo olakšavajuća okolnost u radu predsjednika Vijeća.
Na njegovu sreću - čovjek se pripremio novom prezentacijom. Doduše, kako je još uvijek dosta nejasno što i kako će se odvijati matura, tako su i roditelji u (novom) vijeću počeli postavljati dosta konkretna, no privatna pitanja vezana uz maturu i razliku u pravima trogodišnjeg i četverogodišnjeg školovanja, ovisno o zanimanju koje je njihovo (vlastito) dijete upisalo, pa se sastanak - ne želim reći razvodnio - ali je definitivno otišao u krivom smjeru.
Ovdje moram naglasiti kako smo mi "doseljenici" u naš grad / selo, pa me ljudi uglavnom ne poznaju, dok su si svi ostali više - manje poznati, generacije iz osnovne, srednje škole ili susjedstva. Tako je i određena gospođa (poslije sam doznala da je profesorica u drugoj školi), nakon malo više entuzijazma postala predsjednik. I tu se skoro dogodio apsurd - htjelo se imenovati istog tipa od prošle godine za predsjednika, makar nije bio prisutan na sastanku, te prijašnjih godina nije odradio sve obaveze kao predsjednik!
Tu sam negdje i ja bacila strelicu u smjeru ravnatelja i napomenula da mi je jasno da dotični Ex-president nije odradio ništa u prošloj godini, na šta je ravnatelj slegnuo ramenima.
Problem s takvim "prisilnim" skupovima ljudi je taj što se većina uglavnom ne poznaje, što im je to "pravo" uglavnom "uvaljeno" bez veće volje za bilo kakvim angažmanom i meni ni nakon dvije godine još uvijek nisu jasna naša prava i ovlasti kao Vijeća. A kamoli onima koji su u to uskočili samo nakratko. Ovdje čak nisam sigurna da li bilo koji član Vijeća (npr. ja) mogu sazvati sastanak ili je to eksluzivno pravo predsjednika i koja su to konkretna pitanja koje bi mi kao Vijeće mogli obraditi.
Inače, vijeće kao takvo ima dosta ovlasti, makar su one uglavnom savjetodavne, pa je valjda zbog toga potrebno "neutralizirati" eventualno mješanje nepristranih roditelja u rad nastavnika, nastavnog vijeća i samog ravnatelja.
Znam jedan primjer kada je Vijeće u kojem se nalazilo nekoliko roditelja - ista školska generacija - dalo preporuku za izbor ravnatelja (o da, i to je jedno od ovlasti vijeća) svojoj školskoj kolegici. Dotična profesorica je tako s lošijim planom rada škole i lošijim referencama od ostalih kandidata postala ravnateljica.
A sad malo o nasilju u školama.
Osim kada je u nasilje direktno uvučeno i vaše dijete (doduše, ponekad niti tada), roditelji nisu svijesni točne situacije - tko i zašto maltretira vaše dijete i na koji način. Da ne velim da vam ne bi rekli ništa ni da im žile režete. Ili još gora opcija - da je vaše dijete agresor! Nemojmo zanemariti ni tu mogućnost - bez obzira na naš trud odgoja, u ovoj fazi djeca - teenageri su podložniji svojem "društvu", a ne zdravom razumu i trudu roditelja. U njihovim očima smo im mi najveći neprijatelji.
Baš sam ovih dana, u razgovoru sa prijateljem, inače nastavnikom u "našoj" školi došla do saznanja da postoji psihički pritisak određene grupice (tko su oni? kako se zovu? da li su stvarni ili ne?) na "bolje" učenike da i oni prestanu učiti i ne pokažu svoje znanje. Da li je to samo na nivou psihičke, a ne fizičke prisile - ne znam. Da li se to događa u cijeloj školi ili samo u pojedinim razredima - ne znam... Malo toga mi kao roditelji znamo...
O nekim gorim situacijama - tučnjavama (kojih sigurno ima), drogom, nepoštivanjem nastavnika - kako da mi kao roditelji dođemo do tih informacija nego preko nastavnika? Jer nema šanse da dođemo preko svoje djece. Možda je u interesu ravnatelja da se takve stvari ne talasaju i nedajbože izađu u javnost?
Čast izuzecima, no moje osobno mišljenje je da smo zanemareni kao roditelji, možda čak ne svojom osobnom krivicom tj. neradom u vijeću. Baš me zanima što bi se desilo da se nađe dovoljan broj "kritične mase" roditelja u vijeću koji bi željeli nešto konkretno i svrsishodno odraditi! Što bi to točno bilo - ne znam. Ali, sigurna sam da se dvadesetak roditelja, koje god bili naobrazbe i porijekla, mogli smisliti nešto što će barem za mrvicu promijeniti sadašnju sve lošiju atmosferu nesnošljivosti, agresivnosti i samodopadnosti ove mlade generacije koja jako dobro zna sva svoja prava, dok svoje obaveze teško prihvaća.
P.S. Voljeli bismo ispod nasih banera, desno od ovog teksta, objaviti i listu blogera koji nas podrzavaju iako mozda nece pisati za nas. Zelimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dodje. Javite nam se!
Post je objavljen 23.11.2008. u 19:56 sati.