Marketing
OSUDA HRVATSKIH KVISLINGA: "Erasmus Gilde", Vesne Pusić, Slavka i Ive Goldsteina
Napisao: Marin ZRILIĆ
OKRUGLI stol "Erasmus Gilda - 15 godina poslije, 1993.-2008." održan je u zagrebačkom muzeju Mimara u petak 21.11.2008. godine s početkom u 11.00 sati pod pokroviteljstvom Zajednice županijskih zajednica udruga HVIDR-a RH, te Zajednice udruga HVIDR-a Grada Zagreba. Organizator i voditelj ovog simpozija je profesor Ivan Biondić, široj javnosti poznat po javnim istupima u kojima je ponudio interpretaciju znanstvenih otkrića genetičkih istraživanja o podrijetlu raznih naroda sa zaključkom da Hrvati nisu Slaveni.
Okrugli stoj je okupio brojne sudionike koji su komentirali ideologiju oblikovanu na istom mjestu prije petnaest godina na skupu koji je tada organizirala Erasmus Gilda pod nazivom "Srbi i Hrvati, Mimara, 20-22- studenoga 1993. godine". No, nitko prošloga petka od pozvanih članova Erasmus Gilde i ostalih: Mato Artuković, Nikica Barić, Joško Čelan, Tihomir Dujmović, Hrvoje Hitrec, Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, Tvrtko Jakovina, Darko Hudelist, Tomislav Jonjić, Josip Jović, Slaven Letica, Šefko Omerbašić, Milorad Pupovac, Eugen Pusić, Vesna Pusić, Zoran Pusić, Anđelko Milardović, Ante Nazor, Ilija Rkman, Drago Roksandić, Mate Rupić, Vlado Šakić, Milovan Šibl, Stjepan Šterc, Vesna Teršelić, Petar Vučić, Vlado Vurušić, Dražen Živić i Ozren Žunec, a tijekom devedesetih godina disidentske ali iznimno utjecajne skupine takozvanih intelektualaca nije bio nazočan. Jedini od pozvanih, a koji ipak nije član Erasmus Gilde, nazočio je ovom skupu. Riječ je o Miroslavu Tuđmanu, sinu prvog hrvatskog predsjednika i osnivača HDZ-a, Dr. Franje Tuđmana.
Godine 1993. iza zatvorenih vrata sastala se grupa hrvatskih i srpskih povjesničara koji su nastojali izjednačiti krivnju za rat i raspad Jugoslavije na obje zaraćene strane. Na temelju zaključaka donesenih u muzeju Mimara 1993. godine nastala je (po mišljenju profesora Biondića i inih govornika) Haaška optužnica o "udruženom zločinačkom pothvatu". Govornici koji su najviše privukli pozornost publike bili su: Zvonimir Šeparović, Marko Veselica, Slobodan Lang i povjesničar Josip Jurčević, svakako najzanimljiviji auktor u našoj suvremenoj hrvatskoj historiografiji.
Na samome početku izlaganja, profesor Ivan Biondić je brojnoj publici i sudionicima, među kojima su pozvani bili, osim gore već navedenih i Antun Abramvić, Marko Barišić, Ivan Čizmić, Vjekoslav Krsnik, Slavko Degoricija, Davor Domazet Lošo, Milan Ivkošić, Marko Jurić, Mate Kovačević, Slavko Kulić, Tomislav Nurnberger, Željko Olujić, Zoran Šangut i Milan Vuković, otkrio spomen ploču od crnog mramora na kojoj je stajao bijelim latiničnim slovima u hrvatski pleter uokviren tekst: "Na skupu Srbi i Hrvati, Mimara, 20.-22. studenoga 1993. Goldstein-Pusićeva Erasmus Gilda kvislinški je (o)branila zločin za pisaćim stolom. Namjerno prešućivanje zloglasnog Memoranduma SANU (1986.) i izjednačavanje žrtve i agresora, u obrani hrvatske države, rodno je mjesto haaške optužnice. Udruženi zločinački pothvat o 15. obljetnici spomen-obilježje podiže bastion Vukovar. Zagreb, 21. studenoga 2008. godine."
Iako je okupljanje proteklo u znaku hrvatskog patriotizma i isticanja nacionalnih vrijednosti, ipak su se mogli primijetiti i određeni disonantni tonovi. Publika nije odgovorila aplauzom na svako pojedino izlaganje, primerice na izlaganje gospodina Zorana Šanguta koji je sebe istaknuo kontroverznom izjavom da nije bilo rata između Hrvata i Srba nego između agresora i domoljuba i iznio stupidnu ideju da svaka nacionalna manjina mora biti zastupljena jednim generalom u Hrvatskoj vojsci. A gospodin Antun Abramović je za razliku od svih drugih govornika koji su žestoko, ali i argumentirano kritizirali Erasmus Gildu i Vesnu Pusić, Slavka Goldsteina, te Ivu Goldsteina, izrazio određeno razumijevanje za Slavka Goldsteina kao čovjeka koji se (iako liberal i osnivač HSLS-a, prve hrvatske stranke u još postojećoj komunističkoj Jugoslaviji) nije mogao oduprijeti komunizmu i jugoslavenštini. Također, Antun je Abramović pohvalio Ivu Goldsteina kao vrsnog historičara.
Na skupu je također bilo govora i o tome kako su inozemne obavještajne službe prodirale u RH, vrbovale pojedine hrvatske građane, novinare i političare, te utjecale na hrvatsku politiku. Primjerice, sporan termin "Domovinski rat" potječe od novinara "Globusa" Marka Grčića i Denisa Kuljiša, što je, kazao je prof. Ivan Biondić, doslovni prijevod sovjetsko-ruskog termina za II. svjetski rat u Sovjetskoj Rusiji iliti savezu . Ustvari, kad je riječ o nedavnom ratu na ovim prostorima čiji je pokretač i agresor bila SFRJ, odnosno Srbija, onda se treba reći, smatra profesor Biondić, da je to bioHOOR-u, dakle Hrvatski obrambeni i oslobodilački rat.
Mainstreim mediji uporno nastoje pobiti (zanijekati, odnosno umanjiti) pozitivno značenje HOOR-a, tj. domovinskog rata, te popularizirati tezu o izjednačenosti krivnje dviju strana. Ipak, većina hrvatskog naroda nije spremna prihvatiti takvo mišljenje i zato danas u medijima u prvi plan dolaze osobe koje se lako mogu kompromitirati. Zoran Šangut i Fred Matić nisu bili dragovoljci, nego su mobilizirani i kraće vrijeme su sudjelovali u obrani Vukovara. Zato dnevnik Jutarnji list "kuje u zvijezde" Aleksandra Jeftića, stražara u četničkom konc-logoru kojeg je odlikovao predsjednik Stipe Mesić; a Jutarnji list ga naziva "vukovarskim Schindlerom" iako nije spašavao ljude bez obzira na etničko podrijetlo, već samo one zatočenike logora koji su bili iz miješanih brakova ili su bili srpskog podrijetla.
Međutim, u budućem razdoblju će hrvatski intelektualci, publicisti, povjesničari - barem oni koji nisu "kupljeni" i ucijenjeni sinekurama - rasvijetliti našu modernu povijest i reći domaćoj i inozemnoj javnosti istinu o slomu komunističke Jugoslavije i istinu o Hrvatskom obrambenom oslobodilačkom ratu. Danas oni moraju ponovo obraniti suverenu Hrvatsku kao Hrvatska vojska u vremenu od 1991. do 1995. godine.
Post je objavljen 23.11.2008. u 15:42 sati.