Pregled posta

Neučinkovitost hrvatskog MUP-a i pravosuđa: UBOJSTVO S POTPISOM UDBE !?

Napisao: OGNJEN MRAK

STRAVIČNI zločini nad Ivanom Hodak i Ivom Pukanićem, usred Zagreba, oba izvršena u listopadu ove godine, digli su na noge cjelokupnu hrvatsku javnost, hrvatsku policiju, Ured Predsjednika i hrvatsku Vladu, no za naručiteljima se još uvijek traga. I dok je mučko ubojstvo novinara Ive Pukanića eksplozivnom napravom u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici skoro pa riješeno, ubojstvo vatrenim oružjem koje se dogodilo u prvom tjednu mjeseca listopada ove godine nad 26-godišnjom Ivanom Hodak (kćerkom jednog od najboljeg zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka i nekadašnje hrvatske dopredsjednice Vlade i prve ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, Ljerke Mintas-Hodak) izgleda da je palo u zaborav; naime o tom ubojstvu se zadnjih tjedana ne čuje ama baš ništa. Radi li se o neučinkovitosti policijske i pravosudne istrage ili je posrijedi neto drugo?
Odmah nakon ubojstva Ivane Hodak koje se dogodilo u zagrebačkoj Hatzovoj ulici broj 2, MUP je odmah počeo s istragom obavljajući očevid, a mjesto ubojstva okružili su mnogi policajci. Toga dana (6. listopada 2008. godine; op.a.) grad Zagreb je vrvio policajcima s dugim cijevima, a bili su zatvoreni i svi izlazi iz grada, kao i granični prijelazi, dok je istovremeno hrvatsku metropolu nadlijetao policijski helikopter, a na mjesto događaja je izašao i sam policijski vrh Republike Hrvatske. Istraga je krenula u svim smjerovima, premijer Ivo Sanader je smijenio HDZ-ovskog ravnatelja i ministra MUP-a, te HDZ-ovsku ministricu pravosuđa, no nažalost, policijska uprava zagrebačka s novim nestranačkim (neHDZ-ovskim) čelnicima i svi hrvatski istražni organi (dakle novi, neHDZ-ovski; op.a.) na čelu s Tomislavom Karamarkom, Vladimirom Faberom i Ivanom Šimonovićem, još dan danas tapkaju u mjestu što se istrage ovog ubojstva tiče, unatoč tome što su na informativne razgovore pozvali (neke i priveli) više od tri stotine ljudi različitog profila koji su na neki način imali dodira s mučki ubijenom pokojnicom.
Ivana Hodak je dočekana na stubištu zgrade u kojoj stanuje u centru Zagreba, te je ubijena usred bijela dana oko jedanaest sati prijepodne odmah nedaleko obližnje policijske postaje i to s dva hica; jednim u vrat, a drugim u glavu iz pištolja marke CZ ("Crvena zastava") i metaka PPU ("Prvi partizan - Užice") koje su koristili nekadašnji oficiri JNA i pripadnici ozloglašene UDBE, odnosno jugoslavenske službe državne sigurnosti.
Nekoliko dana nakon ubojstva Ivane Hodak, njen je otac, odvjetnik Zvonimir Hodak, što neizravno, što izravno za ubojstvo optužio klan oko Hrvoja Petrača koji je u zatvoru, no to je osamnaestog listopada ove godine javno na HRT-u demantirano od istog Zvonimira Hodaka, nakon čega je usljedila i informacija o mogućnosti njegove osobne isprike obitelji Petrač. Branitelj zatvorenog hrvatskog generala Vladimira Zagorca, inače velikog suparnika Hrvoja Petrača, odvjetnik Zvonimir Hodak najavo je osobnu istragu ubojstva svoje kćeri, očito nezadovoljan dosadašnjim učinkom policijske, obavještajne i pravosudne istrage.

AMERIČKI FBI, INPERPOL i EUROPOL

Zanimljivo je da kompletni hrvatski, pa i dobar dio inozemnog tiska i elektronskih medija danima izvještava kako se ovdje radi o mafijaškom obračunu i kako je za ubojstvo Ivane Hodak odgovorna mafija. Podsjetimo, radi se o hladnokrvnom smaknuću. Ubojica je u Ivanu Hodak ispalio najmanje dva hica, koristeći (kasnije policijskom istragom utvrđeno; op.a.) pištolj marke "CZ". jedno zrno prostrijelilo je Ivanu Hodak u vrat i u nastavku putanje ozlijedilo joj je i rame, a drugo zrno pogodilo ju je u sljepoočnicu, čime ju je ubojica dokrajčio. Ostavivši nesretnu Ivanu Hodak da iskrvari, ubojica koji je zacijelo imao i pomagače, brzo je pobjegao s mjesta zločina. Njegov bijeg je pripremljen s istom pozornošću kao i sama likvidacija. Takav način ubojstva karakterističan je za UDBU (nekadašnju jugoslavensku službu državne sigurnosti) čiji su agenti-ubojice na identičan način (sačekuša, haustor, metak u vrat, pa u sljepoočnicu) ubijali UDBI nepoćudne hrvatske i druge emigrante po Njemačkoj i drugdje, dakle one koji su radili na rušenju danas srušene i nepostojeće SFRJ.
Zanimljivo je i to da su se mnogi pripadnici hrvatske, albanske i srpske mafije stavili hrvatskom MUP-u na raspolaganje u istrazi oko ubojstva odvjetničke vježbenice Ivane Hodak, koja je za života bila u ljubavnoj vezi s odvjetnikom Ljubom Pavasovićem-Viskovićem, koji je pak jedan od odvjetnika Hrvoja Petrača i ujedno odvjetnik svih iz obitelji Petrač. Dakle, ti isti pripadnici hrvatskog, albanskog i srpskog mafijaškog klana koji su se stavili na raspolaganje hrvatskom MUP-u u rasvjetljavanju ovog ubojstva explicite tvrde kako se ovdje ne radi o nikakvim mafijašima iz Bugarske, Čečenije, Rusije, Albanije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Italije, niti bilo koje druge države, jer, kažu oni: - Ovdje se radi o gnjusnom zločinu kojim su prekršeni svi domaći i inozemni mafijaški kodeksi. Mafijaši su se međusobno ubijali i ubijat će se i dalje, ubijali su i one koji su im smetali, ali žene i djecu nikada se nije diralo!
Nakon pokopa na zagrebačkom groblju Mirogoj gdje su gotovo svi poznati Hrvati (znakovito, pripadnici bivše i sadašnjih tajnih službi (!), te bankari, političari, razni kriminalci, odvjetnici, nogometni treneri, umirovljeni visoki hrvatski časnici, vlasnici hotelskih lanaca u Republici Hrvatskoj, liječnici, novinarska pera, ...) došli na poslijednji ispraćaj ubijene Ivane Hodak.
Ljerka i Zvonimir Hodak ispričali su prijateljima što se događalo u ponedjeljak, tog definitivno najstravičnijeg dana u njihovu životu. Ljerka Mintas-Hodak bila je u gradu, te se je potom vratila kući, a potom navratila do susjede, te s njom čavrljala i ispijala kavu. U jednom trenutku su čuli dva prigušena udara. Ljerka je, kaže, u početku pomislila da je negdje pala nekakva skela, a susjeda je rekla da netko puca. Tada su obje izašle vani vidjeti što se dogodilo. Ljerka Mintas-Hodak vidjela je svoju kćer kako leži u lokvi krvi, ali je nije u prvi mah odmah prepoznala. Tek kada je vidjela njenu torbu, shvatila je da je riječ o Ivani. Tada je nastala panika. Ljerka je najprije pokušala pozvati Hitnu pomoć, a susjeda je povikala: - Zovite 112! Kada ih je nazvala i dobila, počeli su je ispitivati tko je stradao, što se dogodili... Izgubilo se dosta vremena. Prvi policajac je došao na mjesto zločina nakon 20 minuta, drugi više od 20 minuta poslije, a tek nakon toga i Hitna pomoć. Nažalost, Ivani Hodak više nije bilo spasa. Beživotno tijelo Hodakove kćeri ležalo je četiri sata u haustoru na stubištu zgrade dok je trajao prvi dio istrage, što je dodatno užasnulo Ljerku i Zvonimira, roditelje ubijene Ivane. Hodakovi su mišljenja da hrvatski MUP nije sposoban otkriti počinitelje zločina nad njihovoj kćeri, a sam odvjetnik Zvonimir Hodak ponavlja kako će on to sam učiniti. Razočarani ponašanjem policije Hodakovi pred svojim prijateljima nisu krili uvjerenje da promjene u Vladi i policiji (imenovanje novog ministra policije, novog ravnatelja policije i novog ministra pravosuđa, dakle trojca Karamarko-Faber-Šimonović) do kojeg je došlo, neće ništa bitno promijeniti. Uvjereni su da svi sve znaju, da se točno zna tko je to učinio i zašto (postoje indicije da je naručitelj ubojstva nazočio i na sprovodu ubijene; op.a.) ali da nema volje da se to istraži i počinitelj, te naručitelj kazne. Čak štoviše, saznajemo, otac ubijene odvjetnik Zvonimir Hodak je nakon sprovoda pred izlaz s groblja Mirogoj dobio tajnoviti žuti koverat od osobe čiji je identitet poznat redakciji IMPERIAL-a, a koji s razlogom ne navodimo. U kovertu je bilo, saznajemo, specijalno izvješće njemačke tajne službe BND s imenima ljudi umiješanim u organizirani kriminal koji svoje pipke imaju u hrvatskim tajnim službama, u hrvatskoj policiji, u hrvatskom gospodarstvu, te u samom vrhu države; u Uredu Predsjednika i u hrvatskoj Vladi (!). Osim toga, to BND-ovo specijalno pismeno izvješće čak navodi imena direktno involviranih ljudi u organizirani kriminal u Republici Hrvatskoj i šire na Balkanu koji se danas nalaze na čelnim pozicijama institucija hrvatske države koje su odgovorne za sigurnost svih hrvatskih građana (!).
Zločinačko ubojstvo odvjetničke vježbenice Ivane Hodak definitivno je čin osvete Zvonimiru Hodaku, ali i svojevrsna poruka ne samo hrvatskom odvjetništvu, pravosuđu, DORH-u, policiji i kabinetima hrvatskog premijera i predsjednika, dakle izvršnoj Vlasti, nego i svima onima koji bi u budućnosti pokušali napraviti slično. Ono što svakom iole pametnom u ovoj državi odmah pada u oči jesu neke činjenice, a to je sam odabrani dan ubojstva Ivane Hodak. Tog ponedjeljka, 6. listopada 2008. godine je hrvatski premijer dr. Ivo Sanader bio daleko izvan Zagreba. Premijer i njegov tim čuli su za brutalno ubojstvo Ivane Hodak kad su se u Osijeku ukrcavali u zrakoplov za Pulu. Tada još uvijek na funkciji ministra policije, Berislav Rončević i podpredsjednica hrvatske Vlade Đurđa Adlešič bili su još dalje, u glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, dakle u Londonu na konzultacijama s Metropolitan Police-om i The Scotland Yard-om oko antihuliganskih djelovanja policije na stadionima. Predsjednik RH Stjepan Mesić bio je također daleko, u glavnom gradu Republike Francuske, Parizu. Dakle, idealan dan i trenutak za osvetnički atentat uperen protiv djeteta jednog od najmoćnijih hrvatskih odvjetnika. Zanimljiv je i podatak da je Zvonimir Hodak tri dana prije austrijskog izručenja generala Vladimira Zagorca hrvatskom pravosuđu, bio u DORH-u kod državnog odvjetnika Mladena Bajića.
Postavljaju se neka od pitanja: kome je svojevremeno Zvonimir Hodak, mašući na TV-u sa snimkom (i za austrijsko pravosuđe protupravnog tajnog sastanka u Beču) između generala Zagorca i predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost, ustvari slao poruku? Tko je uopće organizirao i educirao generala Vladimira Zagorca da napravi tajno snimanje sastanka u Beču koje je kasnije prikazano na udarnim TV Dnevnicima gotovo svih TV kuća u Hrvatskoj? Posljedice svega znamo: diskreditacija kabineta Predsjednika Republike Hrvatske i njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost u očima javnosti Republike Austrije i Europske Unije, potom osvetničko ubojstvo Ivane Hodak i još uvijek tapkanje u mjestu hrvatske policije i drugih hrvatskih istražnih organa oko istrage zločina nad Ivanom Hodak. I na kraju; je li trojac Karamarko-Faber-Šimonović namjerno i postavljen da zataška istragu? Odgovor dragi čitatelji, lako možete potražiti sami. A ako hrvatski MUP i hrvatsko pravosuđe ne lociraju, uhite i privedu pravdi počinitelje i naručitelje ovog bestijalnog zločina s potpisom UDBE, kao i počinitelje i naručitelja zločina nad novinarom Ivom Pukanićem, zločina kojeg, saznajemo iz hrvatskih medija - istražuje čak i američki FBI, ima netko tko je za to osposobljen, a to su sigurno policije EUROPOL-a, INTERPOL-a i pravosuđe Europske Unije u čijem članstvu Republika Hrvatska očajnički želi biti (!) .

Post je objavljen 22.11.2008. u 22:42 sati.