Čovjek biva ispunjen ponosom kada osjeti da ga netko prati u razmišljanju o ljudskoj potrebi da koristi općem dobru. Ovo je ono prvo što mi je palo na um kada sam se suočio s velikim brojem komentatora koji su se kol'ko-tol'ko držali postavljene tema u prošlom broju ovoga bloga. Ponos je tim veći što se radi o vječnoj temi kako prebroditi krizu u koju smo ušli - ne općom globalnom krizom koja je nedavno osvanula u čitavom svijetu -, već u ovoj našoj državi koju kriza prati već dvadesetak godina. I neki dan sam rekao u jednom eminentnijem društvu da sam nostalgičar. Nostalgičar za onim lijepim vremenima kada nam je bilo lijepo živjeti, kada su poštenje i empatija bile vrline kojima su nas učili naši roditelji, učitelji, svećenici i svi stariji ljudi. Sve ove nabrojene cijenili smo i respektirali.
Bez obzira na nečiji svjetonazor društvenopolitička ideologija prošloga vremena u prvi je plan isticala čovjeka, radnika čak, i gradila njegovo dostojanstvo. A svaka ideologija je manje-više ista; svaka nastoji zadovoljiti unutarnje i vanjske potrebe puka, naroda, demosa, dakle sviju nas, jedino kapitalistička ideologija nastoji zadovoljiti samo odabrane, samo one koji imaju kapital i koji ga gomilaju. Kako su došli do njega nije važno. Ali je opće poznata maksima od Isusa Krista, preko Marxa i Engelsa do Ivana Supeka i don Ivana Grubišića da bogat čovjek ne može biti pošten. To je naprosto nemoguće! Kao što ni čelik ne može biti drven.
U takvom nostalgičnom raspoloženju u prošlom postu o Vukovićevom progovaranju na kapaljku pokušao sam inicirati i animirati jednu političku opciju za koju smatram da je humanija od vladajuće; na državnoj razini i u Ogulinu posebno. Nitko ne daje garanciju da će ta opcija biti bolja, ali treba probati. Izgubiti doista nemamo što. Kako se u komentarima javio i sam kandidat za preuzimanje vlasti u Ogulinu pokušao bih reći da su post i njegovi komentatori neophodni za raspravu i da su dobro došli, bez obzira s koje strane stigli. Htjeli-nehtjeli, svi su komentari u funkciji najboljega odabira jer se njima dade iskristalizirati javno mnijenje, ali i kandidat. Stoga nije preporučljivo da se kandidat dade izbaciti iz takta zbog mišljenja pojedinca, već da pokuša sve komentare analizirati i donijeti konačni sud o biračima i sud birača o njegovoj opciji, opciji stranke koju vodi i osobama koje bi ga trebale pratiti. Lako je moguće da pobočnik odluči koja će opcija dobiti izbore, bez obzira koliko čelnik bio kvalitetan.
Možda komentari pojedinaca i nisu potpuno probavljivi, ali zar nismo kojiput neprevadni i prema vlasti? Komentari su pisani najmanje zbog odustajanja od lijeve opcije koja jedina može spasiti čast i dostojanstvo radnika i čovjeka i ti komentari trebaju unesti optimizam, a ne uvjerenje da će se izbori izgubiti. Pa, zaboga, pošto se onda ide na izbore, čemu kandidiranje? Ako išta zaključimo iz svih ovih razmišljanja (pa i Franovih) onda sam ja siguran da će SDP-ov kandidat pobijediti. Uz kvalitetnije okruženje. Ovaj sastav u Gradskom vijeću, ruku na srce, ne zadovoljava osnovne kriterije opozicije i djeluje jadno, odnosno – ne djeluje nikako.
Dolazi vrijeme u kojemu nam blagostanje visi o koncu (da parafraziramo premijera Sanadera koji je sasvim izgubio kompas) i kada izbore mogu izgubiti dosadanji vlastodršci, a ne budući. Dosadašnji su se dokazali da nisu kompetentni ni za mafiju. Nisu kompetentni ni za kakvu smislenost koja bi služila narodu i nacionalnim interesima. Možda je malo neukusno uspoređivati ovu vlast s nekadašnjom NDH-ovskom ali – nakadašnji poglavnik prodao je pola Hrvatske da bi se dočepao vlasti, a ova sadašnja vlast prodaje čitavu da bi se održala. Toliko o čuvanju nacionalnih interesa.
Čemu predsjedniče častan poraz? Zašto ne časna pobjeda? Ali, iznesimo svoj program biračima, program koji je moguće realizirati, ali ne sjediti u Ogulinu i davati informacije novinaru. Biračka kritična masa je diljem jedinice lokalne samouprave; od Ponikava na sjeveru do Nikolića (Drežnica) na jugu pa od Donjih Dubrava na istoku do Bjelolasice na zapadu. Preko Desmerica, Zagorja i Ribarića.
Post je objavljen 23.11.2008. u 07:00 sati.