Sretoh jučer jednog bivšeg kolegu, lika od otprilike pet banki, razvedenog, pomalo brijača. Pomalo, kažem, ali odličnog pravnika. Zapodjenemo mi tako neki razgovor o tome što ima i tako... Odjednom skužim kako zapravo razgovaramo o zajedničkim znancima i kolegama koji su nedavno umrli. Prije nešto više od mjesec dana umrla su dvojica naših kolega, obojica u isto vrijeme, istoga tjedna, sahranjeni istoga dana (nisam bio na sprovodu niti jednome od njih, toga dana sam zapravo bio na putu prema bližem istoku i svim njegovim čarima). S jednime sam radio, a s drugime se znao sa suda. Obojicu je uništio alkohol i neuredan i nesređen život. Jedan je nekada bio navodno perspektivan pravnik, ali mi koji smo ga znali nismo ga upoznali u tom svijetlu, jer već se tada pretvorio u pripitu i otuđenu sjenku nekog bivšeg sebe. Drugi je bio vrhunski kazneni pravnik, vrstan stručnjak s dosta objavljenih radova. Originalan i kreativan u načinu rada, ali s dozom autodestruktivnosti u ponašanju, tako mi se činilo samo površno ga poznavajući. Obojica odoše relativno mladi (jedan 55, drugi 45). Što je to što čovjeka tjera da svoju utjehu traži na dnu čaše, i da svoju propast nađe na dnu boce? Što je to što čovjeka vodi prema alkoholu i odbacivanju samog sebe? Kakva nesreća, kakva tuga, kakva krivnja?
Ražalostilo me, a na neki način i zabrinulo. Taj razgovor koji smo vodili, o ljudima koji su od alkohola otišli, ali i još o nekima kojima bi se to moglo dogoditi. Prekinuo sam tu temu konstatiravši da pričamo samo o smrti i propasti, i radije da razgovaramo o nečemu drugome. Negdje u dubini osjećao sam neku bojazan, neku nelagodu, pribojavajući se i sam takve sudbine, pribojavajući se, svojih slabosti, svoje vlastite prolaznosti i smrtnosti... Ne znam zašto, ipak još uvijek vjerujem da sam mlad...
Zanimljivo je kako vam neka stvar može malo ipak pomoći da si malo razjasnite neke stvari u glavi. Slučajno sam si zavrtio na You tubeu neke stvari od Flaming lipsa, pa ih i postao na svoj Facebook profil. Jedna je bila Do you realize i riječi: Do You Realize - that everyone you know someday will die, And instead of saying all of your goodbyes - let them know You realize that life goes fast It's hard to make the good things last. You realize the sun doesn't go down. It's just an illusion caused by the world spinning round.
Iluzija koja nastaje zbog okretanja svijeta. Zapamtit ću to objašnjenje.
Zapravo je ovo carpe diem pjesma. To sam isto danas skužio. Teško za objasniti, ali na određeni način sam zbuksao gore spomenute misli. Shvatio da su sasvim besmislene i bespredmetne. Eto što sve može padati na pamet jednog lijenog subotnjeg poslijepodneva u studenom. Ali morao sam to baciti na blog i podijeliti s drugima...
Post je objavljen 22.11.2008. u 17:49 sati.