Ovaj post je posvećen jednoj legendi koja je svojim odlaskom tog tamnog dana rasplakala tisuće i tisuće ljudi koji nikada neće zaboraviti taj jedinstven i neponovljiv glas koji je u sebi imao takvu čar koja je uspjela vratiti osmijeh na lice i najtužnijem djetetu..
Još i sada kao i tog dana gore milijuni svijeća i tisuće medvjedića koji krase njegovo mjesto počivališta…
Taj zarazni osmijeh nikada se neće zaboraviti,jer je širio toliku pozitivu i energiju sreće svim ljudima Balkana,Europe i svijeta…
Njegove pjesme su nezaboravne i posebne koje me u svakom trenutku mogu oraspoložiti čak i kada sam jako tužna…
Njegove riječi,pjesme,osmijeh i glas će ostati vječni i pratit će nas svuda baš kao i ON…
Ostavi svjetlo na putu kojim želiš poći,
pomozi mi kad snivam, sretan i nasmijan da mogu ti doći
Podigni ruke, u bijeli hram uspravno kreni
i reci tiho svima da ostat ćeš dijete među anđelima.
A ja?
Neka mi Bog otvori oči,
neka mi nebo pojača sluh
da čujem te i vidim
u svakom snu
A ti?
Neka ti Bog podari krila
neka ti nebo podari spas
da pjevaš, pjevaš svima
da zauvijek čuju tvoj glas
Ova te zemlja voli i čuva uspomene na dane kad si bio tu,
a dragi ljudi nose te ko vječnu ranu.
A ona?
Na jastuku leži. U nebo gleda,
sklapa ruke i suze skriva što nisi s njom dok letiš s anđelima...>






Post je objavljen 22.11.2008. u 15:39 sati.