Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli.
(Kol.3:5-7)
Živimo u tužno i neobično vrijeme u kojemu moralne vrijednosti iz dana u dan sve više gube na važnosti.
Svijet, koji je u vlasti Zloga, sa velikim uspjehom rastvara samo tkivo društva.
Slobode o kojima toliko slušamo i na koje se sve više pozivaju i političari, razni aktivisti, humanisti, pa čak i mnogi svećenici, postale su poput podivljalih metastaza - same sebi svrha.
Glas razuma nadjačao je Božji glas koji danas kao da nitko više ne želi ni čuti, a kamoli poslušati.
Istinske sluge Isusa Krista današnje društvo doživljava kao neprosvijećene fanatike kojima je mjesto u ropotarnici povijesti, te kojima se ne smije dati pravo javnog istupa jer se usude otvoreno zastupati svoja uvjerenja.
Današnji se svijet, u ime tolerancije i slobode govora, totalitaristički obračunava sa neistomišljenicima. Zabranjujući im javno izražavanje stavova guše slobodu govora u ime 'slobode govora' i guše ljubav u ime 'ljubavi'.
Tolerancija je dosegla vrhunac u dezintegraciji same sebe: u ime tolerancije prema manjinama većina se posve netolerantno obračunava sa onima koji misle drugačije.
Ovaj se trend na mala vrata uvukao u mnoge crkve širom svijeta čineći ih jalovima i neuvjerljivima.
Crkva koja javno ne zastupa cjelovitu i neizmijenjenu Riječ Božju prestaje biti Crkva Isusa Krista i postaje marionetska tvorevina koja svoje pripadnike odvodi u vječno odvojenje od Boga.
No, zlome ni to nije dovoljno.
Načuo sam kako su već sada postoji dokument kojom se službenicima svih vjerskih zajednica 'preporuča' da javno ne smiju govoriti protiv homoseksualaca i drugih sveprisutnih grijeha koje taj isti svijet tolerira ili potiče.
Zaista, dolaze tmurna vremena za nas kršćane.
No, zar je u Isusovo vrijeme bilo bolje?
Nisu li tada kršćani bili progonjeni, ubijani i zlostavljani daleko više nego li danas?
Ne trebamo se, dakle, plašiti, ali svakako trebamo postati svjesni duhovnih sila koje stoje protiv nas i odlučno prionuti na vršenje našeg temeljnog poslanja.
Pozvani smo da budemo 'sol i svijetlo svijetu', a Pismo nam jasno svjedoči kako ćemo za to morati platiti cijenu. No, Bog nam je obećao i nagradu koja zasjenjuje sve što na ovome svijetu možemo propatiti.
Pitanje je vjerujemo li mi to?
U ovo doba sveopće komercijalizacije, svjedoci smo učestalih kršćanskih konferencija, ali i sve manjeg utjecaja kršćana na društvo. Svjedoci smo pojave megacrkava, ali i gašenja i odumiranja mnogih crkava već i u nama najbližim zemljama takozvane "zapadne demokracije".
Mi smo, na ovom "zaostalom" dijelu Europe, poznatom kao Balkan (premda se neki žestoko odupiru toj zemljopisno-kulturološkoj odrednici) još uvijek u koliko-toliko povlaštenom položaju.
Obzirom da kod nas sve dolazi sa zakašnjenjem, u prilici smo uvidjeti pogreške takozvanih "razvijenih nacija" ali je pitanje jesmo li kadri poduzeti konkretne korake da barem donekle ublažimo, ako već ne i izbjegnemo nevolju koja se nadvila nad nama?
Društvene okolnosti u kojima živimo sugeriraju da nismo.
Zato držim neophodnim da što prije iz temelja preispitamo svoja vjerovanja i živote u svijetlu Božje Riječi.
Nadalje, moramo dozvoliti Duhu Svetome da nas presvjedočava o tome gdje stojimo u odnosu na Gospodina Isusa i njegov nauk te (sa)znati kome uistinu pripada naše srce.
A tada, znajući da nas Bog poziva da napustimo ljušturu izvanjske pobožnosti i da preuzmemo odgovornost za svoje postupke, ne preostaje nam ništa drugo nego sve što jesmo i sve što imamo predati Gospodinu na upravljanje.
Ili kako to apostol lijepo kaže:
Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! (Kol.3:8-10)
Post je objavljen 22.11.2008. u 16:30 sati.