Poštenje i dobra namjera je, dugoročno gledano, isplativija... samo se na naplatu duže čeka... heh... katkad i predugo! Nositi planinu na leđima, nije mala stvar; sagradili ju oni koji su njome koračali. Neka, samo je gradite i dalje, neka bude najveća, s ponosom ću je nositi na svojim leđima i dozvolit ću da njome koračate dok vas ne izmori. Vi ste moji planinari, a ja vaš domaćin! Osvježit ću vas svojim izvorima, odmorit prostranim livadama, zaštitit gustim šumama, jer ste moji stanari.
Vjerujem u plan, zaslugom dan, svemirom iskovan.... vjerujem da je neizbježan i siguran. Uzmi bić u ruke, ako te veseli i okini, zari svoje kanđe i potegni, kopaj po rani ako te tješi, al utjehu nećeš naći, veselje će se pretvorit u glup izraz samonezadovoljstva, a bić će se oplesti oko tvojih ruku... ako si to želiš, samo naprijed; svijet voli hranu s poda. Moja je servirana na stolu!
Post je objavljen 22.11.2008. u 00:52 sati.